Da li je sreća poželjan osećaj ili sve traženija roba?

Sreda, 26.04.2017.

13:31

Izvor: Super žena

Da li je sreæa poželjan oseæaj ili sve traženija roba? IMAGE SOURCE
IMAGE DESCRIPTION

8 Komentari

Sortiraj po:

lilibg

pre 6 godina

Sreća je stanje uma. Trebalo bi da naučimo da kontrolišemo svoje nagone, to je put koji može da nas poštedi mnogih nepoželjnih situacija. Prva rečenica u romanu Skota Peka, Put kojim se teđe ide je" Život je težak, što pre to shvatite biće vam lakše".

Jelena

pre 6 godina

Stavlja se akcenat na mreze na kojima ljudi foliraju i kace fotke koje pucaju od pozitive. Ono sto ne vidimo, jeste koliko je stresa, nervoze, priprema, odricanja i ko zna cega jos prethodilo tom foliranju, pa nam se cini kako je drugima bolje nego nama. A tacno je da ljudi vise vole pozitivne ljude. Nije ni meni sve super u zivotu, cesto i budem nezadovoljna, ali ne ide da smaram, na poslu, u gradu i svakom okupljanju o svojim problemima. Bez foliranja, ali ima milion tema kada ste sa ljudima, ne moramo se konstantno zaliti i mraciti. Pozz!

M

pre 6 godina

Slažem se sa ovim što je rečeno u tekstu. Sreća je u savremenom svetu postala imperativ. Mislim da je u našem društvu uvek i bila. (Uzgred, ako ste introvertni i ako se to vidi, onda će vas videti maltene kao patološki slućaj, a svi bi da odu u skandinavske zemlje, gde se podrazumeva da se ne kezite i da ne čavrljate sa svima i gde su ljudi uzdržani. Naše društvo je surovo prema ne-glasnim i prema ne-nasmejanim ljudima, a ozbiljnost se doživljava kao pogrešna.)

Moram da primetim, otkako sam naučila da se smeškam čak i kada sam deprimirana (a to je nažalost često, takav mi je temperament), mnogo me više cene i moji najbliži i kolege i nepoznati ljudi. Razlika između sad i pre je u tome što se ne trudim da budem srećna (to će doći samo, ako dođe), ne patim što nisam srećna, a samo se potrudim da izgledam neutralno ili nasmejano. To odlično prolazi.

PM

pre 6 godina

Profesionalno sam nesrećan, česta promema posla i traganje za novim mi je prešlo u rutinu. Ne želim da me omalovažavaju na poslu, sputavaju, prave me nesposobnim. Nikad se nisam ulizivao nikom imam svoje dostojanstvo i veru da mogu naći bolji i kvalitetniji posao. Borba još uvek traje, teško je znam...

M

pre 6 godina

Slažem se sa ovim što je rečeno u tekstu. Sreća je u savremenom svetu postala imperativ. Mislim da je u našem društvu uvek i bila. (Uzgred, ako ste introvertni i ako se to vidi, onda će vas videti maltene kao patološki slućaj, a svi bi da odu u skandinavske zemlje, gde se podrazumeva da se ne kezite i da ne čavrljate sa svima i gde su ljudi uzdržani. Naše društvo je surovo prema ne-glasnim i prema ne-nasmejanim ljudima, a ozbiljnost se doživljava kao pogrešna.)

Moram da primetim, otkako sam naučila da se smeškam čak i kada sam deprimirana (a to je nažalost često, takav mi je temperament), mnogo me više cene i moji najbliži i kolege i nepoznati ljudi. Razlika između sad i pre je u tome što se ne trudim da budem srećna (to će doći samo, ako dođe), ne patim što nisam srećna, a samo se potrudim da izgledam neutralno ili nasmejano. To odlično prolazi.

PM

pre 6 godina

Profesionalno sam nesrećan, česta promema posla i traganje za novim mi je prešlo u rutinu. Ne želim da me omalovažavaju na poslu, sputavaju, prave me nesposobnim. Nikad se nisam ulizivao nikom imam svoje dostojanstvo i veru da mogu naći bolji i kvalitetniji posao. Borba još uvek traje, teško je znam...

Jelena

pre 6 godina

Stavlja se akcenat na mreze na kojima ljudi foliraju i kace fotke koje pucaju od pozitive. Ono sto ne vidimo, jeste koliko je stresa, nervoze, priprema, odricanja i ko zna cega jos prethodilo tom foliranju, pa nam se cini kako je drugima bolje nego nama. A tacno je da ljudi vise vole pozitivne ljude. Nije ni meni sve super u zivotu, cesto i budem nezadovoljna, ali ne ide da smaram, na poslu, u gradu i svakom okupljanju o svojim problemima. Bez foliranja, ali ima milion tema kada ste sa ljudima, ne moramo se konstantno zaliti i mraciti. Pozz!

lilibg

pre 6 godina

Sreća je stanje uma. Trebalo bi da naučimo da kontrolišemo svoje nagone, to je put koji može da nas poštedi mnogih nepoželjnih situacija. Prva rečenica u romanu Skota Peka, Put kojim se teđe ide je" Život je težak, što pre to shvatite biće vam lakše".

M

pre 6 godina

Slažem se sa ovim što je rečeno u tekstu. Sreća je u savremenom svetu postala imperativ. Mislim da je u našem društvu uvek i bila. (Uzgred, ako ste introvertni i ako se to vidi, onda će vas videti maltene kao patološki slućaj, a svi bi da odu u skandinavske zemlje, gde se podrazumeva da se ne kezite i da ne čavrljate sa svima i gde su ljudi uzdržani. Naše društvo je surovo prema ne-glasnim i prema ne-nasmejanim ljudima, a ozbiljnost se doživljava kao pogrešna.)

Moram da primetim, otkako sam naučila da se smeškam čak i kada sam deprimirana (a to je nažalost često, takav mi je temperament), mnogo me više cene i moji najbliži i kolege i nepoznati ljudi. Razlika između sad i pre je u tome što se ne trudim da budem srećna (to će doći samo, ako dođe), ne patim što nisam srećna, a samo se potrudim da izgledam neutralno ili nasmejano. To odlično prolazi.

PM

pre 6 godina

Profesionalno sam nesrećan, česta promema posla i traganje za novim mi je prešlo u rutinu. Ne želim da me omalovažavaju na poslu, sputavaju, prave me nesposobnim. Nikad se nisam ulizivao nikom imam svoje dostojanstvo i veru da mogu naći bolji i kvalitetniji posao. Borba još uvek traje, teško je znam...

Jelena

pre 6 godina

Stavlja se akcenat na mreze na kojima ljudi foliraju i kace fotke koje pucaju od pozitive. Ono sto ne vidimo, jeste koliko je stresa, nervoze, priprema, odricanja i ko zna cega jos prethodilo tom foliranju, pa nam se cini kako je drugima bolje nego nama. A tacno je da ljudi vise vole pozitivne ljude. Nije ni meni sve super u zivotu, cesto i budem nezadovoljna, ali ne ide da smaram, na poslu, u gradu i svakom okupljanju o svojim problemima. Bez foliranja, ali ima milion tema kada ste sa ljudima, ne moramo se konstantno zaliti i mraciti. Pozz!

lilibg

pre 6 godina

Sreća je stanje uma. Trebalo bi da naučimo da kontrolišemo svoje nagone, to je put koji može da nas poštedi mnogih nepoželjnih situacija. Prva rečenica u romanu Skota Peka, Put kojim se teđe ide je" Život je težak, što pre to shvatite biće vam lakše".