Dnevnik zlostavljane žene: "Ostala sam jer sam se plašila"

Zlostavljanje u braku je sporo, metodično i neprestalno, kao voda koja kaplje iz loše zatvorene česme.

Nedelja, 05.07.2015.

09:50

Izvor: B92

Default images
Thinkstock

Podeli:

"Prestanite. Jednostavno prestanite da pitate zašto je žena toliko glupa i slaba da ostane u zlostavljačkoj vezi. Nema odgovora koji biste mogli da razumete. A vaša osuda samo će još više da osramoti zlostavljanu ženu. Jer to posramljuje žene kao što sam ja.

Suprug me nije udario na našem prvom izlasku. Tako obično ne počinju zlostavljački brakovi. Ustvari, naš prvi sastanak je verovatno bio prilično nalik vašem: on je bio šarmantan, obraćao je pažnju na mene i laskao mi je.

Naravno da je bilo upozoravajućih detalja na početku veze. Ali ja sam bila mlada i naivna, verovatno kakvi ste i vi bili na početku vaše veze... Osim što je moj brak skrenuo u drugom smeru.

Kap po kap

Brak u kojem dolazi do zlostavljanja postaje takav s vremenom. On je spor, metodičan i neprestan, kao voda koja kaplje iz loše zatvorene česme.

Problemi počnu s jednom malom kapljicom koju možda niste primetili. Kada vam se obrati na način koji bi trebao da bude “samo šala”. Meni je bilo rečeno da sam preosetljiva i da nije bila reč ni o kakvoj velikoj stvari.

Pa mi se i činilo kao beznačajno i malo i kao da sam stvarno malo preosetljiva.

Povremeno bih primetila da kaplje, ali nije bila reč ni o kakvim velikim stvarima. Šala u javnosti na moj račun činila mi se sve više kao nešto što moj partner čini kad je glavni zabavljač u izlasku.

Kada bi me upitao planiram li da izađem napolje u "toj haljini" ili s kim idem da se nađem, mislila sam da to samo znači da me voli i da se brine za mene.

Kada mi je rekao da mu se ne sviđaju moji novi prijatelji, složila sam se njim. Suprug mi je bio bitniji od prijatelja, pa sam prekinula druge veze.

Iako vam to kapljanje sve više ide na živce, ne biste valjda prodali kuću zbog jedne ćesme koja kaplje?!

Kada me je gurnuo malo jače nego što je trebao, sama sam sebe uverila da nije to stvarno mislio da uradi. On je jednostavno zaboravio koliko je jači od mene.

A kad mu se suprotstavim zbog još jedne laži koju je izrekao, on mi kaže da sam luda što mu ne verujem. I tako sam ja zaista počinjala da se osećam kao luda.

Počinjem da smišljam načine na koje mogu da nadoknadim stvari koje eventualno nedostaju u našem braku. Trudim se budem bolja supruga, da imamo čišću kuću, uvek pripremljenu večeru.

Jednu noć njegovom večerom nahranim psa, on se pojavio kod kuće kasno i ja se ne osećam tako opušteno kada se u ponoć dižem iz kreveta da mu pripremim obrok dok se on dere na mene.

Buđenje iz sna postaje uobičajena pojava. ne dopuštam sebi da opušteno, duboko spavam. Uvek slušam i čekam.

Ujutro pazim da decu tiho ispratim napolje, kako ne bi probudili tatu. Svi počinjemo da hodamo oko njega kao po jajima.

Sad već kaplje baš jako, ali ja se bojim da stavim ispod kantu i da vidim koliko vode gubim, jer se u meni ugnezdilo poricanje.

Da nisam rekla to što jesam, on se ne bi toliko naljutio. Ja sam kriva. Samo moram da budem tiha. Trebala sam biti pametnija nego da mu se suprotstavim nakon što je pio.

On je u pravu. Stvarno sam nezahvalna kučka. On svaki dan ide na posao kako bih ja mogla da ostajem kod kuće s decom. Naravno da mu treba vremena za sebe nakon što dođe kući.

U retkim situacijama kada idem da se nađem s prijateljima, jurim kako bih stigla kući pre njega. Nikada ga ne zamolim da on pričuva decu kako bi ja imala veče za sebe.

Pokušamo da idemo na bračno savetovanje, iako nijedno od nas nije iskreno reklo zašto smo uopšte došli.

Pred drugima nas predstavljam kao savršenu porodicu, objavljujem fotografije srećne porodice na Fejsbuku. Počela sam da se više bavim dečijim aktivnostima i molim se da se stvari promene, ali ako me neka od drugih majki upita je li sve u redu, lažem da jeste.

Nisam sigurna šta me više plaši: strah da bi drugi mogli da otkriju moju tajnu ili da bi moj suprug mogao da otkrije da sam ja odala tajnu našeg braka. Tada odjednom shvatim da ga se bojim.

Jedan dan ustajem iz kreveta i shvatam da je kuća poplavljena. I glava mi je skoro potpuno pod vodom. I bojim se.

Tada shvatim da strah vidim i u očima svoje dece i pitam se što li sam to učinila. Kako sam završila ovde? Ko sam to postala?

Jednu noć on baci mobilni na mene i skoro me udari u glavu. Ja želim da spakujem decu i da odem. Tokom večere, ustao je i gađa me viljuškom pred decom…

Gde da odem? A i ako odem, šta ću da radim? Kako ću sebi da priuštim samostalan život?

On je u pravu: ja nisam sposobna da preživim samostalno. Trebaju mi njegovi novci. I tako ostajem, jer nakon 20 godina ovakvog života, ja ne znam kako drugačije da živim.

Poplava

Tokom naše tipične večeri ispunjene njegovom ljutnjom, ja kažem da je bilo dosta i odlučim da mu uzvratim. Čak i pijan kakav je, on je jači od mene.

Kada se nagne nad mene vidim da u očima ima “taj” pogled. Njemu je pružena biološka mogućnost da me ubije, a pogled u njegovim očima me prestravio.

On mi kaže da slobodno odem, ali da će deca ostati s njim.

Ja znam da mi je ovo posljednja šansa da se izborim, ne samo za sebe, nego i za svoje psihičko zdravlje. Uprkos mojim namerama, tajna je napolju. A ja ne mogu samo tako da ga napustim, kao što mi toliki prijatelji preporučuju. Nije toliko jednostavno.

Nemam pare. I to malo što sam imala, što sma godinu dana skupljala, on je našao I uzeo.

Trebala sam bolje. Uvek je pazio što radim, a mrzeo je kada bih ga optužila da me špijunira.

Osećala sam se krivom i posramljenom kad sam mu dala svoju ušteđevinu. Verojatno ju je popio ili potrošio na kockanje, kako bi impresionirao neku drugu ženu.

A ja sam zapela i opet ostajem.

Molim se Bogu da ne padnem još jednom, jer iako shvatam da nema spasa za moju porodici, želim da spasi mene i moju decu...

Ja sam jedna od srećnica. Iako više nisam u braku, imam duboke ožiljke.

Zlostavljanje se ne mora nužno pokazivati u obliku masnice na licu ili krvave rane. Psihičko zlostavljenje.

Krenula sam na terapiju na kojoj su mi dijagnostikovani depresija, anksioznost i PTSP. Zbog psihičkog zlostavljanja bila sam u strahu, a a zbog depresije i teskobe nisam bila sposobna da preuzmem potrebne korake kako bih izašla iz svega.

Tri godine poslije, i dalje me određeni zvukovi i situacije podsete na ono što se dogodilo.

izvor: express.hr

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.