Tragična sudbina kraljice bluza koja je našla slavu, ali nikada i sreću

Kao dete dva tinejdžera, napuštena od oca čim se rodila, život ove džez dive bio je satkan od patnje i rasne diskriminacije.

Nedelja, 23.10.2016.

16:11

Izvor: dnevno.rs

Tragična sudbina kraljice bluza koja je našla slavu, ali nikada i sreću
foto: Getty

Podeli:

Bili Holidej rođena je u Filadelfiji 7. aprila 1915. godine. Kraljica bluza vodi poreklo iz siromašne afroameričke porodice. Njen otac Klarens imao je 15 godina, a majka Eleonora Holidej samo 13. Kako to obično biva, kao tamnoputa siromašna devojčica, Bili je imala nesrećno detinjstvo, a kako je i sama govorila na dan kada se rodila bog nije “davao popust”.

Počela je da radi sa 6 godina, sa 11 godina ju je silovao komšija. Ceo njen život provela je pored nasilnih muškaraca, a bila je i žrtva rasne diskriminacije, alkoholičar i herojinski zavisnik.

Teško detinjstvo

Bilin otac Klarens, i sam bio džez muzičar, uskoro je napustio Sejdi koju su roditelji zbog toga što nije htela da ostavi ćerkicu u sirotištu izbacili iz kuće. Sejdi je sebe i Bili izdržavala radeći teške fizičke poslove, dok je Bili morala za to vreme da ostane kod rođaka koji o njoj nisu preterano vodili računa.

Dok joj je majka radila, Bili je često ostavljana bez hrane i vode, a pošto je i sama morala da pripomaže majci kako bi se izdržavale, kada je krenula u školu često je izostajala. Budući da je po svim parametrima bila zapušteno dete, sud je poslao Bili u ustanovu za afroameričke devojčice, koja je bila neka mešavina škole, popravnog doma i mesta za oporavak, ali Bili je tu bila samo nekoliko meseci.

Po prelasku u Njujork Bili je pronašla majku kao alkoholičarku i narkomanku koja radi u javnoj kući. Sejdi ju je uvukla u svet prostitucije pustivši Bili da radi sitnije poslove za vlasnicu brodela, i da između ostalog tu bude i čistačica, posle čega je i sama postala prostitutka kao i majka. U javnoj kući je počela da puši marihuanu i da konzumira alkohol.

Zvezda je rođena

Oko 1930. Bili je počela da peva po lokalnim klubovima. Sa njenih 18 godina otkrio ju je producent Džon Hamond, dok je pevala u jednom Harlemskom džez klubu. On ju je povezao sa klarinetistom Benijem Gudmanom sa kojim je 1934. snimila svoje prve hitove "Your Mother's Son-In-Low“ i “Riffin' the Scotch”.

Pošto je odmah je postala poznata po svom poletnom i čistom ali melanholičnom glasu, odličnom manipulacijom dužim frazama, Bili je pozvana da snimi ploču sa džez pijanistom Tedijem Vilsonom 1935. godine. Sa njima je snimila i svoje najčuvenije singlove "What a Little Moonlight Can Do“ i "Miss Brown to You“. Te iste godine Bili se pojavila i u filmu "Simphony in Black“ sa Djukom Elingtonom.

To je i vreme kada je angažuje saksofonista Lester Jang sa čijim bendom nastupa do 1937. godine, kada joj on daje nadimak "Lady Day“. Te iste godine, postala je mega zvezda džez muzike i jedan od napoznatijih pevača u Americi jer postaje solista orkestra Artija Šoa. To je bilo senzacionalno, a Bili je bila jedini afroamerički solista tog inače "belog orkestra". Sa nim je proputovala Ameriku i stigla do radija i Brodveja.

Međutim, zbog stalne rasne diskriminacije koja se ogledala u tome da je morala da ulazi na ulaz za pomoćno osoblje u loklalima i dvoranama gde su nastupali, kao i da je morala da ide peške jer u hotelu nije smela da uđe u lift zajedno sa belom gospodom, Bili je uskoro napustila ovaj bend.

Dama sa gardenijama

Solo karijeru Bili je započela u njujorškom lokalu "Cafe Society". Tada je stvorila i svoj zaštitni znak - nastupala je sa gardenijama u kosi i glavom blago nagnutom unazad. U tom periodu Bili je napisala i dve svoje najpoznatiji numere - “God Bless the Child“ i "Strange Fruit“ koju je posvetila svom ocu i teškom životu Afroamerikanaca. Druga pesma, iako je bila zabranjena zbog ritmičnosti i tematike te 1939. postala je veliki hit.

Često menjanje partnere koji su bili zavisnici od droge kao i ona i uopšte život u kome je robovala alkoholu, odrazili su se i na njeno stvaranje. Pesme kao što su “T'ain' t noboy bussiness If I do“ i “My Man“ odnose se na brak sa Džejmsom Monroom sa kojim je počela da koristi i opijum.

Za Bili je bila uspešna 1944. godina pošto je potpisala ugovor za Deka Rekords što je obeležila hitom “Lover Man“, ali taj period joj je doneo i sunovrat njenom ličnom životu koji obeležva zavisnost. Njen tadašnji dečko, trubač Džoi Gaj nagovorio ju je da sa njim počne da uzimao heroin.

Ovaj problem naročito je pogoršala smrt majke 1945. godine, posle čega je počela otvoreno da se opija i uzima heroin zbog čega je morala na nastupima da nosi rukavice koje prekrivaju skoro i nadlaktice da se ne bi videli ožiljci od uzimanja droge. Ipak se pored toga pijavljuje u filmu "Nju Orleans" sa njenim idolom Luisom Armstrongom 1947. godine.

Ubrzo je uhapšena zbog posedovanja narkotika da bi kaznu i odvikavanje provela u Alderstonu, zatvoru za rehabilitaciju u Zapadnoj Virdžiniji. Zbog posedovanja narkotika je izgubila pravo na licencu za rad što je značilo i gubitak prava na snimanje novih albuma i singlova i nastupanje u lokalima.

Cela ta stvar zvala se Sjedinjene Američke Države protiv Bili Holidej - rekla je kasnije Bili svom biografu.

*ALT

Povratak Ledi Dej

Iako se uzimanje droga odrazilo na njen glas i fizičko zdravlje, Bili se po povratku sa rehabilitacije bacila na posao kako bi povratila radnu dozvolu.

Počela je da snima za Normana Granza i odradila je turneju po Evropi 1954. koja je prošla sa velikim uspehom. Ova turneja je podstakla njenog menadžera Džona Levija da joj ugovori koncert u Karnegi holu, na šta ona u početku nije ni smela da se usudi da pomisli pošto je dvorana (kao uostalom i danas) bila rezervisana za orkestke i izbođače mahom klasične muzike.

Međutim, koncert je prošao veoma uspešno 27. marta 1948. godine. Tako je ušla u istoriju kao prvi pevač džeza i bluza, afroameričkog porekla koji je održao u ovoj dvorani koncert.

To je izazvalo veliko interesovanje za Bili kao ličnost i pevačicu, pa je dve godine posle njenog povratka sa rasprodate turneje po Evropi izašla i njena biografija “Lady sings the Blues“.

Tragičan kraj

Suprug Luis Mekekej je Bili sve više uvlačio u heroinsku zavisnost, što je rezultiralo njenim ponovnim hapšenjem 1956. Posle njihovog venčanja u Meksiku 1957. godine, Bili je imala pojavljivanje na CBS televiziji gde je uprkos promeni boje glasa i manjku fizičke snage sa Benom Vebsterom i Lesterom Jangom održala veliki koncert.

Posle zavšetka snimanja “Lady in Satin“ 1958. za kuću Kolumbija Rekords, Bili je bilo sve gore. Zbog uzimanja heroina imala je srčanih problema, a kada je završila u bolnici uhapšena je zbog posedovanja droge. Život je završila tragično, 17. jula 1959. od ciroze jetre u bolničkoj sobi koju su čuvali policajci pazeći da joj neko krišom u bolnicu ne donese heroin.

Zbog pesme “Strange Fruit“ mnogi je smatraju začetnicom borbe za prava afroamerikanaca i ukidanje rasne segregacije koja će se rasplamsati tek posle njene smrti.

Za sebe je govorila da je "crna, silovana i švorc", a o tome je i pevala u mnogim svojim pesmama. Tako je postala oličenje patnje svojih sunarodnika u siromaštvu i diskriminaciji, zbog čega je oni i smatraju prvom koja je kroz pesmu protiv ove nepravde digla glas.

Svojim pesmama i akordima uticala je na stvaranje Nine Simon i Dženis Džoplin. Bili Holidej je posmrtno primljena u Rokenrol kuću slavnih 2000. godine.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.