Naime, ova zemlja ima prilično stroga pravila po pitanju imena. Ako bilo ko odabere ime koje nije na popisu dozvoljenih, mora da se obrati Odboru za imenovanja. To su učinili i roditelji sa početka priče, ali je njihova ideja odbijena zbog "povezanosti sa đavolom", ali i zbog islandskog jezika.
Naime, sva imena u toj zemlji moraju da budu u skladu sa jezičkim pravilima i abecedom, piše Index.hr. S obzirom na to da islandski alfabet nema slovo "C", ime Lucifer je automatski zabranjeno.
"Lucifer je jedno od imena za đavola i veruje se da bi moglo da izazove sramotu. Osim toga, nije u skladu sa pravopisom islandskog jezika jer slovo 'C' nije deo islandske abecede”, prenosi "Nameberry" mišljenje Odbora za imenovanja te zemlje.
Ove godine na Islandu su zabranjena i ženska imena Arijel, Lejdi i Zelda, a za dečake Arijan, Ezra i Sezar.
ja, 02. decembar 2019 09:37
I grcki takodje. U alfabetu nema slova "c", blok "ts" je veoma cest ali I zvuci vise kao ts nego kao nase c (dete kapetana granta, 2. decembar 2019 12:27)
Sećam se, davno to beše, u vrhu liste popularnosti su bili Tarzan i Sandokan. Danas je potpuno drugačije, a ni Marinkova bara nije više ono što je nekad bila. (Ahtung, 2. decembar 2019 12:13)
Da. Najveći problem tu je što matičari ne rade svoj posao. Naš zakon jasno propisuje da se, prilikom davanja detetu imena, neće dozvoliti ona imena koja su pogrdna, kojima se vređa moral ili koja su u suprotnosti sa običajima i shvatanjima sredine.
Ovo poslednje je posebno važno, jer ne samo da to daje diskreciono pravo matičaru da odbije da upiše detetu ime, ako je ono npr. Blanka, a nijedan od roditelja nije nacionalnosti i/ili vere gde je to ime uobičajeno, već i onda kada se ono protivi shvatanjima sredine u kojoj ta porodica živi.
Na primer, roditelji muslimani mogu da daju svom detetu ime Muhamed, ako žive u Novom Pazaru. Međutim, ako bi ti isti muslimani živeli u Nišu, ili Kragujevcu, matičar bi apsolutno imao ovlašćenja da ne dozvoli da se dete zove Muhamed, jer je sredina u kojoj živi, srpsko-pravoslavna. Što ima jako puno smisla, jer to omogućava normalan život tom detetu - niko mu ne dira u veru time što će da ga nazove, npr. Mihailo, ali mu omogućava mnogo manje stresa tokom odrastanja, jer je Mihailo uobičajeno ime među Srbima pravoslavcima, dok bi Muhamed, u toj sredini, verovatno bio izopšten. I predmet podsmevanja...
(ja, 2. decembar 2019 11:48)
Ponekad, ljudi bas veruju u stvari koje ne postoje. Uz svo duzno postovanje, ja se nebi slozio sa takvim verovanjem.
(lu cifer, 2. decembar 2019 10:49)
Interesantno ovo za islandski jezik. Nisam znao, pa bacih pogled. Ne samo što nemaju glas "c" u svom jeziku, već nemaju ni slovo "C" u abecedi. Ostali skandinavski jezici imaju slovo "C" u abecedi, ali glas "c" je gotovo potpuno nepostojeći, jer "C" izgovaraju kao "k" ili "s", u zavisnosti od prilike. Jedini primer za glas "c" u skandinavskim jezicima koji sam mogao da nađem je u danskom, u kojem se "dva" piše "to", a izgovara "co"...
(ja, 2. decembar 2019 09:37)
Interesantno ovo za islandski jezik. Nisam znao, pa bacih pogled. Ne samo što nemaju glas "c" u svom jeziku, već nemaju ni slovo "C" u abecedi. Ostali skandinavski jezici imaju slovo "C" u abecedi, ali glas "c" je gotovo potpuno nepostojeći, jer "C" izgovaraju kao "k" ili "s", u zavisnosti od prilike. Jedini primer za glas "c" u skandinavskim jezicima koji sam mogao da nađem je u danskom, u kojem se "dva" piše "to", a izgovara "co"...
(ja, 2. decembar 2019 09:37)
Sećam se, davno to beše, u vrhu liste popularnosti su bili Tarzan i Sandokan. Danas je potpuno drugačije, a ni Marinkova bara nije više ono što je nekad bila. (Ahtung, 2. decembar 2019 12:13)
ja, 02. decembar 2019 09:37
I grcki takodje. U alfabetu nema slova "c", blok "ts" je veoma cest ali I zvuci vise kao ts nego kao nase c (dete kapetana granta, 2. decembar 2019 12:27)
Da. Najveći problem tu je što matičari ne rade svoj posao. Naš zakon jasno propisuje da se, prilikom davanja detetu imena, neće dozvoliti ona imena koja su pogrdna, kojima se vređa moral ili koja su u suprotnosti sa običajima i shvatanjima sredine.
Ovo poslednje je posebno važno, jer ne samo da to daje diskreciono pravo matičaru da odbije da upiše detetu ime, ako je ono npr. Blanka, a nijedan od roditelja nije nacionalnosti i/ili vere gde je to ime uobičajeno, već i onda kada se ono protivi shvatanjima sredine u kojoj ta porodica živi.
Na primer, roditelji muslimani mogu da daju svom detetu ime Muhamed, ako žive u Novom Pazaru. Međutim, ako bi ti isti muslimani živeli u Nišu, ili Kragujevcu, matičar bi apsolutno imao ovlašćenja da ne dozvoli da se dete zove Muhamed, jer je sredina u kojoj živi, srpsko-pravoslavna. Što ima jako puno smisla, jer to omogućava normalan život tom detetu - niko mu ne dira u veru time što će da ga nazove, npr. Mihailo, ali mu omogućava mnogo manje stresa tokom odrastanja, jer je Mihailo uobičajeno ime među Srbima pravoslavcima, dok bi Muhamed, u toj sredini, verovatno bio izopšten. I predmet podsmevanja...
(ja, 2. decembar 2019 11:48)
Ponekad, ljudi bas veruju u stvari koje ne postoje. Uz svo duzno postovanje, ja se nebi slozio sa takvim verovanjem.
(lu cifer, 2. decembar 2019 10:49)
Ponekad, ljudi bas veruju u stvari koje ne postoje. Uz svo duzno postovanje, ja se nebi slozio sa takvim verovanjem.
(lu cifer, 2. decembar 2019 10:49)
Da. Najveći problem tu je što matičari ne rade svoj posao. Naš zakon jasno propisuje da se, prilikom davanja detetu imena, neće dozvoliti ona imena koja su pogrdna, kojima se vređa moral ili koja su u suprotnosti sa običajima i shvatanjima sredine.
Ovo poslednje je posebno važno, jer ne samo da to daje diskreciono pravo matičaru da odbije da upiše detetu ime, ako je ono npr. Blanka, a nijedan od roditelja nije nacionalnosti i/ili vere gde je to ime uobičajeno, već i onda kada se ono protivi shvatanjima sredine u kojoj ta porodica živi.
Na primer, roditelji muslimani mogu da daju svom detetu ime Muhamed, ako žive u Novom Pazaru. Međutim, ako bi ti isti muslimani živeli u Nišu, ili Kragujevcu, matičar bi apsolutno imao ovlašćenja da ne dozvoli da se dete zove Muhamed, jer je sredina u kojoj živi, srpsko-pravoslavna. Što ima jako puno smisla, jer to omogućava normalan život tom detetu - niko mu ne dira u veru time što će da ga nazove, npr. Mihailo, ali mu omogućava mnogo manje stresa tokom odrastanja, jer je Mihailo uobičajeno ime među Srbima pravoslavcima, dok bi Muhamed, u toj sredini, verovatno bio izopšten. I predmet podsmevanja...
(ja, 2. decembar 2019 11:48)
Interesantno ovo za islandski jezik. Nisam znao, pa bacih pogled. Ne samo što nemaju glas "c" u svom jeziku, već nemaju ni slovo "C" u abecedi. Ostali skandinavski jezici imaju slovo "C" u abecedi, ali glas "c" je gotovo potpuno nepostojeći, jer "C" izgovaraju kao "k" ili "s", u zavisnosti od prilike. Jedini primer za glas "c" u skandinavskim jezicima koji sam mogao da nađem je u danskom, u kojem se "dva" piše "to", a izgovara "co"...
(ja, 2. decembar 2019 09:37)
Sećam se, davno to beše, u vrhu liste popularnosti su bili Tarzan i Sandokan. Danas je potpuno drugačije, a ni Marinkova bara nije više ono što je nekad bila. (Ahtung, 2. decembar 2019 12:13)
ja, 02. decembar 2019 09:37
I grcki takodje. U alfabetu nema slova "c", blok "ts" je veoma cest ali I zvuci vise kao ts nego kao nase c (dete kapetana granta, 2. decembar 2019 12:27)