Samo je važno da se boriš: Vanja otkriva kako je pobedila rak četvrti put, zauvek

Nije lako složiti Rubikovu kocku, ali zavisi od talenta koji imaš. A ako ga nemaš, moraš malo više da se potrudiš. Ali ne da odustaješ, to nije kul, poručuje devojka.

Nedelja, 28.02.2016.

15:40

Izvor: vice.com/rs

Samo je važno da se boriš: Vanja otkriva kako je pobedila rak četvrti put, zauvek
Thinkstock

Podeli:

Vanja (29) je devojka koja je četiri puta imala rak, koji su lekari označili kao neizlečiv. Nakon svih mučenja, ona je sada zdrava, nasmejana devojka i želela je da celu svoju priču podeli sa javnošću, prenosi. Ova devojka rođena je sa srčanom manom, a sa tri godine dobila je i visok krvni pritisak. Ozbiljne dijagnoze za tako malo dete. I ne tako dobre prognoze za budućnost.

"Ujutro se probudim i nakon banane, jer sam suviše lenja da spremim normalan doručak, popijem sedam lekova. To mi je rutina. Ne zaboravljam ih nikada, jer ukoliko bih ih samo jednom preskočila, postoji mogućnost da ne bih doživela večernju terapiju. Ne gledam ja na to kao na neku veliku tragediju. Mnogo gori scenario bi bio da ne mogu da dođem do tih lekova", otkriva Vanja i objašnjava svoje prvo iskustvo sa malignom bolešću:

"Nakon saznanja da se tumor uselio u moj mozak i da postoji velika verovatnoća da će tu i ostati, rešila sam da se malo bolje upoznam sa njim, pa je nekako bilo očekivano da ponovo proradi antropomorfistički poriv. Nakon ovog tumora, pojavila su se još dva: jedan na vratu i drugi ispod rebra. Na lutriji sam izvukla i hemioterapiju. Tri meseca.

Ona me je najviše slomila. Nije mi toliko smetalo što mi je opala kosa, ni kilaža koja je varirala. Mučnine su ipak bile grozne", kaže devojka koja je bila podvrgnuta ovoj teškoj, iscrpljujućoj terapiji pune tri godine.

Kada bi mi bilo baš loše, pogotovo fizički, znaš šta sam radila? Šminkala se! Satima. To me je neverovatno smirivalo i uticalo na mene kao bensedin. Par pokreta četkicom, uz Igija Popa koji nije izbijao iz moje sobe tih dana, malo ruža, senke i dovoljno sam glamurozna za crveni tepih.

Onda skinem šminku, legnem u krevet i kažem sebi: super si Vanja, 'ajmo dalje.

I zaspim nekad lakše, nekad teže. Ali uvek sa grčem u stomaku.

Koliko god se trudila da potisnem taj osećaj straha, da ga se oslobodim, da uživam u stvarima koje me čine srećnom, nikada nisam uspela da eleminišem taj grč. To je ona zlokobna trema, vezana u čvor u stomaku.

A onda se konačno izlečila.

"Nakon nekoliko kontrola koje su pokazale da u mom organizmu nema ni traga od tumora, konačno sam se opustila. I već sledećeg meseca otišla sa prijateljicama na more. Bilo me je briga za par kilograma viška. Obukla sam bikini. I to crveni. I uživala u svakom talasu koji mi je zapljusnuo stopala. Sledeće godine upoznala sam dečka sa kojim danas planiram porodicu.

Nije lako složiti Rubikovu kocku, ali zavisi od talenta koji imaš. A ako ga nemaš, moraš malo više da se potrudiš. Ali ne da odustaješ, to nije kul!

Prošlo je tri godine otkako sam ozdravila. I sada imam osmeh. I tada sam ga imala. I pre svega što se izdešavalo", iskrena je Vanja.

Ona danas mnogo više uživa i na život gleda drugačijim očima.

"Mnogo više uživam u svakom zalogaju palačinke sa džemom. Vrlo lako otkačim one poznanike čije mi vibracije ne prijaju i ne trudim se da se dopadnem svima. Srećna sam za sebe, ne za druge. A da sam sve to znala ranije, možda ne bih ni bila ovdje gde sam", zaključuje Vanja.

Njena priča treba da bude pouka kako se treba boriti, i kada kažu da je neizlečivo, treba tražiti rešenje i ne predavati se. Rak je ipak izlečiv za one koji se bore.

Izvor: Vice

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 7

Pogledaj komentare