Razbijen stari mit? Uopšte nisu usamljeni i razmaženi

Zabluda je da su jedinci usamljeni, jer oni najčešće vole da budu u društvu druge dece baš zato što nemaju braću i sestre i zato se više od drugih trude da budu prihvaćeni u igri i uopšte u društvu.

Ponedeljak, 26.10.2020.

13:40

Izvor: Super žena

Razbijen stari mit? Uopšte nisu usamljeni i razmaženi
Ilustracija/Foto: depositphoto/chaoss

Podeli:

Psiholog Suzan Njuman, koja je napisala knjigu o zadacima za roditelje sa jednim detetom, kaže kako karakter deteta nema mnogo veze sa time da li je ono raslo samo ili uz braću i sestre.

Najrasprostranjeniji mit je da su jedinci razmaženi. Da nije baš tako potvrđuje činjenica da dosta razmažene dece ima i u porodicama sa više braće i sestara, uglavnom onih mlađih. Njuman ističe kako su brojna istraživanja poslednjih 30 godina opovrgla mitove o jedincima te dokazala da se ne razlikuju u ponašanju od vršnjaka.

Njihovo ponašanje velikim delom, naravno, zavisi od odgajanja. Dugo se smatralo da su jedinci manje komunikativni u odnosu na decu koja imaju braću i sestre, ali ta deca se, komunikološki gledano, najnormalnije razvijaju jer imaju interakciju sa drugom decom u parku, vrtiću, školi ili u igri.

Prednost koju imaju je to što provode više vremena u razgovoru sa roditeljima, ali i drugim odraslima, a dublje interakcije pozitivno deluju na razvoj.

Sledeći mit je da su jedinci usamljeni, a kako naglašava Suzan Njuman, istina je potpuno drugačija. Istraživanje sprovedeno 2010. godine u Velikoj Britaniji pokazalo je da mnoga deca koja su bila žrtve maltretiranja starije braće i sestara su zapravo bila duboko nesrećna, za razliku od jedinaca koji su pošteđeni takvih negativnih iskustava.

*ALT

Takođe, odavno su naučili da zabave sami sebe i zaigraju se pa se ne osećaju usamljeno. Stereotip je i da deca jedinci šefuju svima oko sebe jer su navikli da uvek budu u centru pažnje. Šefovanje i naređivanje drugima, baš kao i zahtevnost ili razmaženost, jednako postoji i u porodicama sa više dece.

Protiv ovog mita govori i činjenica da jedinci najčešće vole da budu u društvu druge dece baš zato što nemaju braću i sestre pa se zato više od drugih trude da budu prihvaćeni u igri i uopšte u društvu. Uz jedince se često veže mit i da su zahtevni, piše 24sata.hr. Kako navodi Suzan Njuman, dete je onoliko zahtevno koliko mu to roditelji dopuste, odnosno kako se postave prema detetu i kako ga odgajaju.

Roditelji dvoje ili više dece najbolje vide koliko karakter utiče na dete i koliko isto vaspitavanje nije primenljivo na sve jednako. Ono iz čega jedinci u porodici definitivno profitiraju jeste nepodeljena roditeljska pažnja i izostanak borbe za nju.

S obzirom na to da je fokus uvek na njima, razvija im se osećaj sopstvene vrednosti i samopouzdanja. Takođe, s obzirom na to da ih niko ne poredi sa braćom ili sestrama, svoje uspehe pripisuju isključivo sebi, a to takođe doprinosi jačanju samopouzdanja.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.