Kako prevazići nečiju izdaju i nastaviti dalje

Psiholog Remi Koker i terapeutkinja Džesika Konkuest objašnjavaju šta je tačno trauma zbog izdaje, kada se ona javlja, kako je povezana sa drugim vrstama traume i kako se od nje oporaviti.

Utorak, 15.06.2021.

15:21

Izvor: 24sata.hr

Kako prevazići nečiju izdaju i nastaviti dalje
Foto: shutterstock/fizkes

Podeli:

Trauma izdaje je kao bol koje doživljavate kada vas neko udara u stomak, ali postoje načini da prebolite taj osećaj i krenete ispočetka.

Neko ko vas je izdao nije stranac, već blizak prijatelj ili član porodice za kojeg nikada ne biste pomislili da može da uradi tako nešto. Posle takvog iskustva teško je ponovo nekome verovati, pa iako se proces koji prolazite čini sasvim logičnim, i dalje je bolno i teško živeti s tim, piše MindBodiGreen.

Iako prevazilaženje izdaje može delovati kao životni zadatak, možete sebi pomoći na više načina.

Psiholog Remi Koker i terapeutkinja Džesika Konkuest objašnjavaju šta je tačno trauma zbog izdaje, kada se ona javlja, kako je povezana sa drugim vrstama traume i kako se od nje oporaviti.

Psihologija traume izdaje

Tokom 1990. godine psiholog Dženifer Freid osmislila je koncept traume izdaje da bi opisala šta se dešava kada ljudi ili institucije od kojih pojedinac zavisi značajno potkopavaju njegovo poverenje i blagostanje.

"Neverstvo, zlostavljanje ili zastrašivanje partnera samo su neki primeri situacija koje dovode do razvoja traume zbog izdaje i podrivaju poverenje u intimnu vezu. Do traume zbog izdaje može doći i ako institucija poput vlade ili policije nanese štetu pojedincu kojem bi trebalo da služi", objasnila je ona.

"Generalno, trauma zbog izdaje nastaje kada pojedinac ili institucija na koju se oslanjamo i na koju računamo za svoju podršku zbog hrane, skloništa, sigurnosti, emocionalnih potreba ili posla pređe granice. Opseg trauma je od ranog detinjstva kada naše osnovne potrebe nisu zadovoljene, ili kasnije u vezi kada je partner neveran, do ćutanja institucija koje se bave socijalnim pravima", kaže Koker.

Efekat traume često je povezan sa činjenicom da neko mora da ostane u kontaktu sa nasilnikom jer u suprotnom ne bi preživeo, a kada je reč o zlostavljanju dece, govorimo o izdaji institucija.

"U tom slučaju nismo za normalno ponašanje u kojem napuštamo vezu ili instituciju, ali moramo zanemariti izdaju kako bismo zadovoljili svoje potrebe", kaže Koker.

U slučajevima izdaje traume, prema Enciklopediji psihološke traume iz 2008. godine, žrtva možda nije svesna traumatičnog događaja ili ga se ne seća, jer bi to nužno dovelo do sukoba sa onima koji se o njemu brinu, a to utiče na preživljavanje žrtve. Znakove izdaje je teško razlikovati u određenim situacijama ako nisu direktni - dodao je Koker. Otuda teorija da ljudi razvijaju nezdrave odnose ako ne izleče traumu pravilno.

Znaci i simptomi traume izdaje

Trauma izdaje često uključuje teškoće u prepoznavanju situacije i imenovanju osećanja koja ona donosi. Samodijagnoza je teška jer druge složene traume, poput posttraumatskog stresa, mogu stvoriti slične reakcije na traumu izdaje.

Simptomi traume izdaje uključuju ozbiljan nedostatak samopouzdanja, anksioznost i napade panike, bes, stalni podsetnici na incident, potiskivanje, zaborav, depresija, emocionalne poteškoće, hipervigilancija kao i apetit ili problemi sa spavanjem, i nemir, sumnja u sebe, ili čak samopovređivanje.

Da bi razlikovao traumatičnu izdaju od ostalih reakcija na traumu, poput posttraumatskog stresa, Conkuest nudi ilustrativan primer.

"Zamislite da vas u metrou napadne stranac. I zamislite sada da vas stranac opljačka u podzemnoj železnici, a onda saznate da ga je vaš partner unajmio da dobije novac od osiguranja. Pljačka je udarac, ali šta je sa umešanošću nekoga zbog koga ste se osećali sigurno? To je dvostruki udarac koji stvara pomešane emocije koje mogu trajati godinama, a zapravo je trauma izdaje", kaže Konkuest.

Da biste prepoznali da li ste u vezi kada imate takvu traumu, Konkuest vam savetuje da sebi postavite nekoliko važnih pitanja kao što su:

Da li se osećam sigurno u ovoj vezi?
Da li sam emocionalno zaštićen?
Da li osećam potrebu da se zaštitim, čak i od ljudi koje smatram bliskim?
Da li se bojim postati žrtva?
Da li postoji istorija zlostavljanja?

Oporavak od traume započinje prepoznavanjem da su štetne situacije zaista teške. Mnogi ljudi pokušavaju da potisnu ili ignorišu ono što su prošli, tražeći pomoć samo kada njihovi odgovori na traumu već značajno narušavaju njihov kvalitet života. Ako vam je ovo poznato, imajte na umu da postoji mnogo resursa za suočavanje i lečenje.

"Oporavak uključuje svest o traumi, pa pristup savetovanju i terapijskoj podršci može biti presudan korak u slučaju oporavka", kaže Konkuest.

Predlaže niz terapijskih tehnika, uključujući kognitivno-bihevioralnu terapiju (CBT) i desenzibilizaciju. Kada se žrtva oseća sigurno i lagodno, preporučuje grupnu ili porodičnu terapiju. Ponekad ovo može uključivati relativno zarastanje sa osobom koja je pokrenula traumu, ali ponekad jednostavno omogućava žrtvi da svoju priču podeli sa ljudima u svom životu koji igraju vitalnu ulogu u njihovom socijalnom krugu ili sistemu podrške.

Iako terapija može da bude važan korak ka izlečenju, Koker napominje da nisu svi spremni za stručnu pomoć. Postoje i opcije telezdravstva koje će žrtvi olakšati komunikaciju ako se takav pristup daje prednost licem u lice.

U međuvremenu se oslonite na prijatelje i članove porodice koji vas mogu podržati. Vaš sistem podrške je presudan za utvrđivanje da li mislite da imate traumu ili ste zaista žrtva.

"Možete li računati na podršku drugih koja će vam pomoći da izađete u susret? Imate li sjajnu mrežu prijatelja podrške koji vam mogu pomoći dok tražite drugi posao, nekoga ko će se pred institucijama boriti za vaša prava, novu ljubav i roditeljsku podršku? Ponekad se obraćanje drugima za pomoć može pokazati da nismo sami i to je možda dovoljno da promenimo nečiji život", ističe Koker.

Potražite podršku terapeuta ili se pridružite grupi žrtava zlostavljanja. Saznajte o uticaju traume u različitim fazama života. Slušajte potkastove o traumi i isceljenju i vodite zdrave rutine koje pomažu u emocionalnoj regulaciji, poput joge, meditacije ili vežbi disanja.

Bavite se fizičkim aktivnostima kao što su joga, boks, borilačke veštine, samoodbrana i slično. Na kraju, napustite nasilni odnos, pojedinačni ili institucionalni, i prekinite krug zlostavljanja.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.