Glumica sa najviše Oskara: Buntovnica koja je bila u ljubavnoj aferi dugoj 26 godina

Jedna od najvećih zvezda Holivuda Ketrin Hepbern rođena je 12. maja 1907. u Hartfordu u državi Konektikat. Tokom 1930-ih godina 20. veka, postala je jedna od najvećih holivudskih zvezda zahvaljujući svojoj lepoti, duhovitošću i snagom kojom je prožimala svoje likove.

Poticala je iz liberalne porodice, koja su još kao malu ohrabrivali da ne ćuti i da jasno izrazi svoje stavove i mišljenje. Otac joj je bio Tomas Hepbern po zanimanju urolog, a majka Ketrin Marta Hoton - aktivni borac za ženska prava.

Još kao tinejdžerka doživela je veliku tragediju. Naime, Ketrin je u aprilu 1921. godine pronašla svog brata Toma obešenog potkrovlju. Njena porodica je dugo krila razlog njegove smrti, navodeći da je razlog smrti bio loše izveden trik.

Pohađala je ženski koledž u blizini Filadelfije i tamo se zaljubila u glumu. 1928. godine diplomirala je filozofiju i istoriju, a sledećih nekoliko godina je provela glumeći u predstavama u Njujorku, pojavljujući se na Brodveju i van njega.

Nakon udaje za Ladloua Smita (njihov brak je trajao do 1934. godine), napušta glumu. Kako joj je posao nedostajao, brzo se vratila svom životnom pozivu. Uloga Antiope u predstavi "Suprug ratnice" joj je donela popularnost u Njujorku dobre kritike koje su stigle do Holivuda.

Film je brzo postao hit, a "Radio Pictures" je Katrin ponudio dugoročni ugovor za snimanje filmova. Osvojila je prvog Oscara samo godinu dana nakon snimanja prvog filma za nastup "Morning Glory".

Uloga Džo u adaptaciji romana L.M. Alkota "Male žene" joj je donela veliko priznanje, a glumica je u celom svetu postala poznata kao upečatljiva pojava na ekranu s jakom inteligencijom, jedinstvenom među glumicama.

Godine 1942 snima film "Žena godine", gde je radila sa sa velikim zvezdama - Džejmsom Stjuartom i Spenserom Trejsijem sa kojim je započela vezu, tačnije aferu koja je trajala punih 26 godina. Njih dvoje su proglašeni za jedan od najboljih parova na filmskom platnu i zajedno su glumili čak u 9 ostvarenje.

Ova diva je bila poznata po svojim nekonvencionalnim stavovima. Odbila je da igra tradicionalnu ulogu holivudske starlete izvan ekrana, nije se šminkala stalno niti često davala intervjue: "Ako se budete pridržavali svih pravila, propustit ćete sve što je zabavno", govorila je.

Za Oskara je nominovana 12 puta, ali dodela nagrada nije bila po njenom ukusu. Ikona i diva se pojavila se ceremoniji samo 1974. kako bi podržala prijatelja, producenta Veingartena.

Skupila najveću kolekciju zlatnih figura, a osvojila ih je za filmovime "Jutarnja slava" (1933), "Pogodi ko dolazi na večeru (1967), "Lav zimi" (1968) i "Na zlatnom jezeru" (1981). Preminula je u svojoj kući u Old Sajbroku 2003. godine.