Životne priče

Moda kroz istoriju: "Reticule", prve ženske torbe nošene početkom 19. veka

„Reticule“ su prve ženske torbe koje su nošene početkom XIX veka nastale u modnoj fazi kada je haljina dobila uski visoki struk ispod koga se više nisu mogli nositi „džepovi“.

Nedelja, 02.05.2021.

13:08

Izvor: B92

Moda kroz istoriju:
Foto: Privatna arhiva

Podeli:

Sve predmete neophodne za poneti sa sobom, žene su do tada nosile u vrećicama-džepovima koji su se nalazili ispod širokih sukanja a zakačenih za ženski struk.

Kroz istorijat tašnica u svetu i Srbiji, za portal B92.net, vode nas etnolog i antropolog Danijela Novaković i etnolog i antropolog, konzervator (preventivna zaštita) Jelena Tucaković. Predmeti, čije fotografije objavljujemo, iz privatne su kolekcije.

Kada je torba izašla iz intimne u javnu sferu morala je dobiti i modni oblik u materijalima i obliku. Razvijala se od oblika manjih vreća od mreže i predstavljala je malo skladište neophodnih stvari: pudera, lepeze, parfema, vizit-karti. Nositi „džepove“ sa intimnim stvarima izvan odeće i pokazivati ih javno bila je revolucionarna promena koja je doživela kritiku i otpor.

Funkcionalnost takvog predmeta doprinela je da torba potpuno zaživi do kraja XIX veka dok su modne struje dobile predmet za inspiraciju. Torba je zaživela kao neizaostavni deo dnevne, popodnevne i večernje toalete a i danas je nejpoželjniji odevni ženski komad iz koga se očitavaju mnoga socijalna značenja.

Prve torbe koju su zamenile mrežice nazvane su „hand bag“ ručne torbe i imale su oblik malih koferčića sa značajno uvećanom unutrašnošću. One su istovremeno omogućavale veće zadržavanje van kuće u robnim kućama koje su tada nastajale. Torba je dobila novi dvostruki smisao: skriveni sadržaj unutrašnjosti i javna spoljšnjost.

Razvijajući se vremenom torbe su postale ogledalo kulture, stila i ličnog senzibiliteta.

Foto: Privatna arhiva

U vreme prosperiteta i viška između dva Svetska rata torbe su ukrašavane najskupljim juvelirskima materijalima dok su posleratne godine ekonomski osiromašenog i politički promenjenog sveta pojednostavile oblik i ukras torbe.

Osamdesetih godina XX veka torba markira status. Interesantno je pitanje kojim načinom socijalne imaginacije se konstruiše vrednost predmeta-tašne koji objašnjava izuzetno visoke tržišne vrednosti. Kao i sve ostale oblike odevanja naša „modna scena“ perioda Kneževine i Kraljevine rado je prihvatila kreiranje stila i upotrebe torbi iz evropskih centara. S obzirom na mali obim građanskog sloja, industrijalaca, fabrikanata, trgovaca kojima je visoka moda bila dostupna iz inostranstva postojala je potreba i za domaćom proizvodnjom. Inventivnošću, sposobnošću i talentom stvarale su se i nove zanatske grane koje su bile potrebne tržištu- tašnari. Oni su se u XIX i XX veku više bavili utilitarnijim delom tašnarstva, proizvodnjom kofera ali su izrađivali i ženske tašne.

U periodu kada su modni žurnali preporučivali i nudili šeme za pletene tašne dame su dobile još jednu mogućnost za tašne. Kultura umeća i prenošenja ručnog rada na tekstilu iz XIX veka ustanovljena je i kao deo obrazovnog sistema kroz škole za domaćice gde nastaju umetnički komadi tašni ručne radinosti.

U savremenom životu tašna i cipele su paradigma za kulturu ženskog odevanja. Koliko je tašna, pored funkcionalne uloge, važna u toaleti žene?

Foto:Privatna arhiva

Održavanje

Materijali od kojih su napravljene tašnice su koža i metal, a unutra je tekstil. Svaki od ovih materijala ima svoje slabosti a zajedničko im je to da su osetljivi na visoku vlažnost vazduha i aerozagađivače. Primereno kućnim uslovima date su sledeće preporuke za čuvanje i održavanje starinskih tašnica:

- Ako se tašnice ne koriste potrebno je obezbediti sigurno i čisto okruženje za odlaganje. Najbolje je svaki komad smestiti u zasebnu vrećicu od belog pamučnog platna. Ono štiti predmet od prljavštine i naglih promena vlažnosti vazuha, zbog kojih koža može da popuca.

- Zaprljane kožne površine najbolje je očistit destilovanom vodom i dobro isceđenom krpom, blagim pokretima. Ukoliko iz prvog puta nije sve očišćeno postupak se moze ponoviti. Važno je da se koža ne natapa vodom jer se tokom sušenja skuplja i lomi.

- Posle čišćenja poželjno je premazati kožu kremom na bazi voska ili glicerina. Postoje specijalne kreme koje se prave za tu svrhu, i najbolje je raspitati se ili kod muzejskih konzervatora ili kod zanatlije. Kreme za ruke nisu dobre jer sadrže materije zbog kojih mogu pojaviti fleke.

- Metalni delovi se mogu čistiti rastvorom vode i alkohola.

- Redovna provera stanja predmeta je najbolji metod u borbi protiv mikroorganizama i buđi ali drugih opasnosti koje vrebaju.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 0

Pogledaj komentare