Alka Vujica: Volim da se igram s modom, ormari mi liče na filmski studio

Kakvi su Vaši utisci iz Terme Olimia?

Bilo mi je stvarno prekrasno. Najrađe bi ostala još deset dana, da nemam obaveza. Ovo je prvi put da sam u Termama Olimia, ali svakako ću se vratiti. Utisci su fantastični. Prekrasno je.

Šta ste sve imali priliku da vidite?

Bili smo u samostanu, crkva je božanstvena. Barokna, sva u zlatu. Sva sam se naježila. Onako, suze su mi došle kad sam ušla. Ne znam da sam na manjem prostoru videla tako nešto! Fenomenalno i upečatljivo. Kupili smo čajeve za razna čišćenja organizma. Zatim, jeleni su mi jeli iz ruke, igrala sam golf prvi put u životu i osvojila sam srebrnu medalju na našem malom turniru! Non-stop su bili neki događaji, bilo je stvarno krasno. Išla sam na masaže. Prvi put sam probala tajlandsku i baš sam uživala.

Bili ste jedan od izvođača na Deichmann Magic Night modnoj manifestaciji.

Jako mi je bilo ljepo. Inače, poznajem i nosim Deichmann. Bilo mi je drago da sam sudjelovala na ovom njihovom partiju i što sam malo doprinjela sa svoje dvije pesme. Bio je moj rođendan, a rođendan je uvijek upečatljiv dan. Ovaj je bio i pomalo tužan, zbog Antoni Bordena koji je odlučio da si oduzme život baš za moj rođendan.

Šta je za Vas moda?

Igra. Za mene je moda igra. Ja se volim igrati sa modom. Moji ormari sliče na neki filmski studio, kostimografije. Mnogi stilisti dolaze posuđivati kod mene garderobu, šešire, pošto ja skupljam godinama i od svukud imam raznih stvari. Imaju faze kad mi dojadi, kad ćete me vidjeti potpuno jednostavnu i crnu, ali čim živne priroda – živnem i ja. Uvijek smatram da se ne treba bojati boja. Jako mi se sviđa sadašnja moda, zato što je u modi sve ono što ja volim. Od tigrastog uzorka, leoparda do šarenila, šljokica. Ovo je najljepše vrijeme. Uživajte koliko možete. Igrajte se, oblačite se, farbajte se.

Koliko je moda i fizički izgled uopšte bitan u javnom poslu?

Za mene je to stvar pristojnosti. Naravno da ne možete sa 60 ili 50 godina izgledati kao sa 20, ali treba nastojati biti fit. Ja baš nisam neki rob vježbanja i ne želim biti rob izgleda. Imala sam dobru genetiku uvijek. Možda da sam više pazila, bolje bi izgledala, ali šta da radim – godine se vide. Neki ljudi to nose nakaradno, a neki znaju stariti. Mislim da ne treba pretjerivati i nastojati da izgledaš kao da imaš 20, a imaš 50, jer je to smiješno. Javne osobe na javnim mjestima izgledati zapušteno i biti zapuštene, mislim da je to nepristojno. Bili političari ili pripadali estradi. Mislim da bi se i Angela Merkel mogla malo zategnuti, a i Tramp bi trebao promijeniti frizuru. Njemu isto hitno treba stilista, jer je smiješan sa onom frizurom. Tako neki ljudi koji su svaki dan na televiziji, trebaju obratit pažnju kako izgledaju, da ne izgledaju nakaradno i smiješno. Da ne izgledaju naborano i prestaro. Da ih je neugodno gledati. Ova današnja moda je moda koja nameće mladi, sviježi izgled. Nemremo pobeći od toga. Čak i u arhitekturi imamo jasne, ravne linije. Tako bi trebalo izgledati.

Ko na sceni na našim prostorima treba da promeni izgled?

Nisam ja baš kompetentna da govorim ko treba mijenjati izgled. Ne pada mi niko sad na pamet, kome bi mogla ovako prigovoriti nešto, kao što je Tramp s tom frizurom. To je fakat smiješno. Uvijek se sjećam kad su pitali Džordža Klunija u Arsenio Hol Šou da ima moć jedan dan da promijeni bilo šta u svijetu šta bi napravio. Na šta je on odgovorio da bi promijenio frizuru Donaldu Trampu. Ima i naših političara koji bi trebali poraditi na sebi, neki fakat izgledaju nakaradno i plastično. Loše skrojena odijela, loše frizure.

Mene su jako puno tračali što se mode tiče, ali ja mislim da je nikad nisu shvatili. Sad možda tek razumiju. Kad je Guči konačno ubacio kemp u svoju modu, kad je ubacio sve moguće detalje i kad se igra sa svim mogućim draperijama, šljokicama, cvijećem, uzorcima – e sad se to može nositi! Kad se Alka igrala onda je to bilo – jao koji kič! Ljudi ne razlikuju kič od kempa.

Zbog čega smatrate da je tako?

Jer su neobrazovani. Svako ko je tri puta odnio nekoj zvijezdi haljinu sebe naziva modnim kritičarem ili modnim znalcem, a zapravo je samo potrčko koji ode u trgovinu i donese nekome nešto. Nije to baš lako biti, treba o modi i nešto znati.

Koliko nama fali znanja o modi?

Fali nam jako puno. Mi zapravo nismo modno osviještena nacija. Kad kažem nacija onda mislim na cijeli region bivše Jugoslavije. Zato što mi ni nismo modno odrastali. Imali smo Kluz, Borovo, Astru. Bili smo željni svega. Možda sam ja dan-danas toliko zabavljena modom i užasno me zanimaju krpice i kad dođem u London satim sjedim i gledam kako su ljudi obučeni. Meni je to kao živo kazalište. Verovatno zato što sam toga uvijek bila željna.

Imate prilično bogatu karijeru. Kako uspevate da je održite?

Za mene to nije moj posao, za mene je to moj život. Živim svoj posao. Više sam vezana za pisanje, nisam nužno ni pjevačica ni voditjeljica, iako imam svoj "talk show". Od malena sam radila kao novinar, jer me je to uvijek zanimalo i moja prva ljubav je bila novinarstvo. Upravo forma intervjua. Uvijek me intrigiralo da poznate ljude prikažem bez maske. Da postignem prirodnost. Pokazalo i dobrim, to radim i u svom šou. Postigla sam to da televizija dobije spontanost, a to je jako teško. Zašto trajem? Recimo, sad radim novi album kakav sam si oduvijek željela, zato što sam upoznala jednog genijalog gitaristu, Zorana Šerbedžiju. Totalnog rokera, koji je svirao i sa grupom Valentino i sa grupom Azra. Radim i novu knjigu poezije, kao i neki projekt koji će biti svojevrsno moja mala monodrama sa mojim pjesmama. Radim ono što me veseli. To što me veseli, to me podmlađuje.

Kako komentarišete činjenicu da na našim prostorima nema mnogo televizijskog programa koji je zabavan, spontan, a u isto vreme i poučan?

Nekako mislim da i mediji i televizija forsiraju zaglupljivanje naroda. Meni je recimo sjajan šou Ellen, ima i trača i zezanja. To je šou kakav bi si ja željela, ali uvek nedostaje novaca. Ona ima jedno dvadeset scenarista, pomagača. Ja kad radim šou sama zovem goste, žicam ovo i ono, tražim sponzore. Teško je. Mada, nije da nam samo fali novca, fali nam zapravo da prepoznamo ljude koji bi to mogli raditi, da im se da prilika. Sigurno ima mladih, talentiranih ljudi, koji se nemaju gdje iskazati, a koji bi sjajno radili svoj posao. Ne moraju to neminovno ni biti mladi. Recimo ja nisam mlada, pa imam još šta dati.

O čemu razmišljate dok pripremate Vašu emisiju?

Uvijek razmišljam o tome kako da opustim gosta, jer moje emisije jako ovise o gostu. Kada mi dođe Maca, ne može ne uspijet emisija, jer njega samo pikneš i on je hodajući šou. Takvi ljudi su fantastični! Ali, ima ljudi koji su totalno nezanimljivi, koji odgovaraju sa da i ne. Ako primetim da je meni dosadno dok pričam s čovjekom, mogu misliti kako će to biti dosadno gledaocima. Onda uvek moraš nekako isprovocirati situaciju, a ne trebaš biti neugodan, jer to nije ljepo i neće ti gost doći ponovo. Mada, voljela bih biti više provokativna. Ali, bila sam dok sam bila mlada, sad sam nekako smirenija.