zena i majka
pre 7 godina
Ja cu samo predstaviti svoju situaciju, a mozda se neko u tome i pronadje.Od kad sam se igrala sa lutkama, verovala sam da cu imati prvo sina, pa cerku i da ce razlika biti 7 godina. Kad sam prvi put ostala trudna, toliko sam zelela sina da sam letela iznad zemlje kad se to potvrdilo i svima sam rekla. Moj muz je bio stalozeniji i zahtevao je da mu sledeci put ne govorim pol deteta, jer mu je svejedno. Da li je i bilo, s obzirom da je znao da ce sigurno imati sina, to ne znam. Elem, kad se sin rodio dobila sam prsten, a u kuci je bilo ludo slavlje. Kad smo stigli iz bolnice nema rodjaka koji nije dosao do 40 dana, toliko poklona da nisam znala sta cu sa njima. Tri godine kasnije pozeleli smo drugu bebu. Toliko sam iz dubine duse znala da je devojcica da to ni danas ne mogu da objasnim. Nisam rekla muzu, ali svako je to mogao da procita na mom licu. Kuci smo je doneli bez pompe, nigde nikoga od tolike silne rodbine, nigde prstena, proslavili su dan rodjenja sa par prijatelja i to je to. Danas vidim da tata cerku nekako vise mazi i prasta joj vise nego sinu, ali ne mogu da zaboravim nikako onu razliku u doceku kuci prve i druge bebe, ne znam sta bi bilo da je ona rodjena prva, ali ipak mislim da nam je u podsvesti da sin nasledjuje lozu. Ja tako ipak ne gledam na stvari, sina sam naucila da niti je vredniji niti vazniji od sestre, nebitno ni sto je stariji ni sto je musko, za mene bi bilo isto i obrnuto, muzu takodje, cini mi se, ali ponavljam, DVOJE DECE - JEDAN PRSTEN! Zasto?
18 Komentari
Sortiraj po: