Helena
pre 8 godina
Bitnije je da deca imaju roditelje nego markirane stvari.
Četvrtak, 25.02.2016.
13:36
Izvor: bebac
pre 8 godina
Bitnije je da deca imaju roditelje nego markirane stvari.
pre 8 godina
Igramp fudbal ulica protiv ulice u Frutrlu -Kraljicu hemije i izginemo za istu.
pre 8 godina
Nisam mogla da pročitam do kraja... Plakah ko kiša.
I još mi se plače.
Ne bih menjala miris benzina i toplog hleba ('93-'94) ni za air max u ONO vreme. Prođe sve... Sad je isto samo nema nekih voljenih i nema ljubavi.
pre 8 godina
Starke i lepe uspomene ne iskljucuju jedno drugo, logicno. All to se podrazumeva, ne mora cura da nam razlaze u sitnice. Poentirala je odlicno. Beba koja ne hoda moze imati na nogicama starke all zbog toga SIGURNO nece biti srecnija. Njeni roditelji, mozda, ako im je to bitno. Beba ce napredovati uz pricu, osmeh, do dodir i osecaj sigurnosti...bogu hvala a to ne kosta.
pre 8 godina
Otkad su original starke i lijepe uspomene iz djetinjstva medjusobno iskljucivi?
pre 8 godina
Patetika...
pre 8 godina
Bas lepo.
pre 8 godina
Pamtim to k'o da je bilo danas, kad' je babo Akif ot'šo od kuće. U ruci mu piva, a za reverom značka FK Saraj'vo.
pre 8 godina
Malo sam se rastužila jer se setih jednog razgovora kom sam prisustvovala pre par godina. Vodio se razgovor o tome kako ne treba imati više od jednog deteta. Zaključak je bio da samo jednom možeš pružiti sve. Pošto sam ja već tada imala dvoje, a želim još, rekla sam da se deca više sećaju stvari koje su radili sa roditeljima nego šta im je kupljeno. O,ne, tvrdile su moje sagovornice, one se bolje sećaju stvari koje su dobile nego doživljaja sa roditeljima. Ja sam dete studenata, koji nisu bili bogati, dobila sam brata kada sam bila četiri godine stara. Tata me vodio na dečje predstave i čak na neki užasno dugi koncert da smo oboje zaspali, obavezno smo išli u Zoološki vrt .. Pošto nismo nigde leteli vodio nas je na aerodrom, jeli smo sladoled i gledali avione. Sa 10 smo izbegli za Srbiju. Upoznali smo prijatelje za ceo život, baka Mila je pravila najbolji na svetu jeftini kolač od jednog jajeta. I kada nisam imala ni jednu novu stvar da obučem nisam bila tužna, šta više - i u zelenom mantilu ( šinjelu :) sam bila svima zanimljiva.Mama nas je odmah sve upisala u biblioteku, a tata napravio sto za stoni tenis. ..Šta su mi kupovali? Najbitnije - dečije enciklopedije u tri toma; )
pre 8 godina
Beograd 60ih, secam se starog lifta od kovanog gvozdja i spiralnih stepenica, crno belih plocica, ruznih krzljavih muskatli. Miris mora, skoljki, dokova i maminog cudnog (ludog) radnog mesta. Miris drugog mora, brodogradilista, plivanja. Carobna prostranstva Sahare, dine, beduini, piramide, Palmira, Bagdad, Aleksandrija, Tripoli, Petra, tatina carobna radna mesta, gradilista, slem na glavi i rukavice, prevelike. Starog arapina kako mi prica satima price, njegove ruke pozutele, prste gvrgave, crne nokte. Povratak u Beograd, neuklapanje, neprihvatanje, ja cudan. Zauvek. Roditelja se ne secam, oni rade, secam se sebe kako pravim sator od carsafa, skrivanje ispod stola... Kako pricam na mom jeziku, izmisljenom. Cudno, tesko detinjstvo bez zagrljaja. Oziljci na dusi koji ostaju zauvek. Ali jos uvek sanjam Saharu, njen miris, vetar koji stvara muziku...
pre 8 godina
Ja nemam nikakvih sećanja iz detinjstva,a imala sam roditelje.
pre 8 godina
Pa koliko vidim da si imala najnovije starke mozda bi ih i pamtila :) salu na stranu poucan tekst
pre 8 godina
Inace, autor teksta je novinarka Jovana Kešanski. :)
pre 8 godina
Crne starke sa buvljaka drao krajem osamdesetih i devedesetih. Skupljamo nas 20 kintu za loptu od skaja i neku ,,specu, posle skole na stoni fudbal i aparat igrice, a prethodno nosimo svi po 50para za uzinu i ostavljamo za to. Ortak nosio dinar i po bio punisic :) Pa vreme step sokova, jes da je ljuta hemija, al nemas za drugo i sedis napolju do besvesti i sa drugarima pricas, mastas, lupetas. Pa ko je ima srece u kraju da ima komsiju sa tomosom automatik3, pa bi cekao citavu vecnost da sedne da se provoza sa njim i nikome nije bilo tesko sto ceka. Lepa vremena iako te godine nazivaju najgorim, al bile neke druge vrednosti.
pre 8 godina
Suvisna je svaka pohvala,komentar,bravo ili alal vera..
Dovoljno mi je da ti kazem da si me ostavila bez teksta...
pre 8 godina
Auu pravo u centar!
pre 8 godina
Pamtim stvari poput ovih.Prijatnih mirisa pecenog hljeba i kolaca,igara u proljecne tople sutone,dodir cistih i mirisnih carsava koje je majka ispeglala,izleta na koje nas je tata vodio zajedno sa svom djecurlijom iz komsiluka(jer mi se hvalimo drugovima a oni pitaju mog tatu je li mogu i oni,a tata ih naravno vodi sa nama.Pamtim i kad majke nema kuci pa sve nekako sivo i hladno.Provodite vrijeme sa svojom djecom!
pre 8 godina
Pa preterano malo ali dobro...ima tu istine. Svi pamtimo osecaje.
pre 8 godina
Pamtim stvari poput ovih.Prijatnih mirisa pecenog hljeba i kolaca,igara u proljecne tople sutone,dodir cistih i mirisnih carsava koje je majka ispeglala,izleta na koje nas je tata vodio zajedno sa svom djecurlijom iz komsiluka(jer mi se hvalimo drugovima a oni pitaju mog tatu je li mogu i oni,a tata ih naravno vodi sa nama.Pamtim i kad majke nema kuci pa sve nekako sivo i hladno.Provodite vrijeme sa svojom djecom!
pre 8 godina
Crne starke sa buvljaka drao krajem osamdesetih i devedesetih. Skupljamo nas 20 kintu za loptu od skaja i neku ,,specu, posle skole na stoni fudbal i aparat igrice, a prethodno nosimo svi po 50para za uzinu i ostavljamo za to. Ortak nosio dinar i po bio punisic :) Pa vreme step sokova, jes da je ljuta hemija, al nemas za drugo i sedis napolju do besvesti i sa drugarima pricas, mastas, lupetas. Pa ko je ima srece u kraju da ima komsiju sa tomosom automatik3, pa bi cekao citavu vecnost da sedne da se provoza sa njim i nikome nije bilo tesko sto ceka. Lepa vremena iako te godine nazivaju najgorim, al bile neke druge vrednosti.
pre 8 godina
Suvisna je svaka pohvala,komentar,bravo ili alal vera..
Dovoljno mi je da ti kazem da si me ostavila bez teksta...
pre 8 godina
Auu pravo u centar!
pre 8 godina
Malo sam se rastužila jer se setih jednog razgovora kom sam prisustvovala pre par godina. Vodio se razgovor o tome kako ne treba imati više od jednog deteta. Zaključak je bio da samo jednom možeš pružiti sve. Pošto sam ja već tada imala dvoje, a želim još, rekla sam da se deca više sećaju stvari koje su radili sa roditeljima nego šta im je kupljeno. O,ne, tvrdile su moje sagovornice, one se bolje sećaju stvari koje su dobile nego doživljaja sa roditeljima. Ja sam dete studenata, koji nisu bili bogati, dobila sam brata kada sam bila četiri godine stara. Tata me vodio na dečje predstave i čak na neki užasno dugi koncert da smo oboje zaspali, obavezno smo išli u Zoološki vrt .. Pošto nismo nigde leteli vodio nas je na aerodrom, jeli smo sladoled i gledali avione. Sa 10 smo izbegli za Srbiju. Upoznali smo prijatelje za ceo život, baka Mila je pravila najbolji na svetu jeftini kolač od jednog jajeta. I kada nisam imala ni jednu novu stvar da obučem nisam bila tužna, šta više - i u zelenom mantilu ( šinjelu :) sam bila svima zanimljiva.Mama nas je odmah sve upisala u biblioteku, a tata napravio sto za stoni tenis. ..Šta su mi kupovali? Najbitnije - dečije enciklopedije u tri toma; )
pre 8 godina
Beograd 60ih, secam se starog lifta od kovanog gvozdja i spiralnih stepenica, crno belih plocica, ruznih krzljavih muskatli. Miris mora, skoljki, dokova i maminog cudnog (ludog) radnog mesta. Miris drugog mora, brodogradilista, plivanja. Carobna prostranstva Sahare, dine, beduini, piramide, Palmira, Bagdad, Aleksandrija, Tripoli, Petra, tatina carobna radna mesta, gradilista, slem na glavi i rukavice, prevelike. Starog arapina kako mi prica satima price, njegove ruke pozutele, prste gvrgave, crne nokte. Povratak u Beograd, neuklapanje, neprihvatanje, ja cudan. Zauvek. Roditelja se ne secam, oni rade, secam se sebe kako pravim sator od carsafa, skrivanje ispod stola... Kako pricam na mom jeziku, izmisljenom. Cudno, tesko detinjstvo bez zagrljaja. Oziljci na dusi koji ostaju zauvek. Ali jos uvek sanjam Saharu, njen miris, vetar koji stvara muziku...
pre 8 godina
Inace, autor teksta je novinarka Jovana Kešanski. :)
pre 8 godina
Pamtim to k'o da je bilo danas, kad' je babo Akif ot'šo od kuće. U ruci mu piva, a za reverom značka FK Saraj'vo.
pre 8 godina
Pa preterano malo ali dobro...ima tu istine. Svi pamtimo osecaje.
pre 8 godina
Nisam mogla da pročitam do kraja... Plakah ko kiša.
I još mi se plače.
Ne bih menjala miris benzina i toplog hleba ('93-'94) ni za air max u ONO vreme. Prođe sve... Sad je isto samo nema nekih voljenih i nema ljubavi.
pre 8 godina
Otkad su original starke i lijepe uspomene iz djetinjstva medjusobno iskljucivi?
pre 8 godina
Bas lepo.
pre 8 godina
Starke i lepe uspomene ne iskljucuju jedno drugo, logicno. All to se podrazumeva, ne mora cura da nam razlaze u sitnice. Poentirala je odlicno. Beba koja ne hoda moze imati na nogicama starke all zbog toga SIGURNO nece biti srecnija. Njeni roditelji, mozda, ako im je to bitno. Beba ce napredovati uz pricu, osmeh, do dodir i osecaj sigurnosti...bogu hvala a to ne kosta.
pre 8 godina
Patetika...
pre 8 godina
Pa koliko vidim da si imala najnovije starke mozda bi ih i pamtila :) salu na stranu poucan tekst
pre 8 godina
Ja nemam nikakvih sećanja iz detinjstva,a imala sam roditelje.
pre 8 godina
Igramp fudbal ulica protiv ulice u Frutrlu -Kraljicu hemije i izginemo za istu.
pre 8 godina
Bitnije je da deca imaju roditelje nego markirane stvari.
pre 8 godina
Pa preterano malo ali dobro...ima tu istine. Svi pamtimo osecaje.
pre 8 godina
Patetika...
pre 8 godina
Ja nemam nikakvih sećanja iz detinjstva,a imala sam roditelje.
pre 8 godina
Otkad su original starke i lijepe uspomene iz djetinjstva medjusobno iskljucivi?
pre 8 godina
Pa koliko vidim da si imala najnovije starke mozda bi ih i pamtila :) salu na stranu poucan tekst
pre 8 godina
Crne starke sa buvljaka drao krajem osamdesetih i devedesetih. Skupljamo nas 20 kintu za loptu od skaja i neku ,,specu, posle skole na stoni fudbal i aparat igrice, a prethodno nosimo svi po 50para za uzinu i ostavljamo za to. Ortak nosio dinar i po bio punisic :) Pa vreme step sokova, jes da je ljuta hemija, al nemas za drugo i sedis napolju do besvesti i sa drugarima pricas, mastas, lupetas. Pa ko je ima srece u kraju da ima komsiju sa tomosom automatik3, pa bi cekao citavu vecnost da sedne da se provoza sa njim i nikome nije bilo tesko sto ceka. Lepa vremena iako te godine nazivaju najgorim, al bile neke druge vrednosti.
pre 8 godina
Suvisna je svaka pohvala,komentar,bravo ili alal vera..
Dovoljno mi je da ti kazem da si me ostavila bez teksta...
pre 8 godina
Auu pravo u centar!
pre 8 godina
Pamtim stvari poput ovih.Prijatnih mirisa pecenog hljeba i kolaca,igara u proljecne tople sutone,dodir cistih i mirisnih carsava koje je majka ispeglala,izleta na koje nas je tata vodio zajedno sa svom djecurlijom iz komsiluka(jer mi se hvalimo drugovima a oni pitaju mog tatu je li mogu i oni,a tata ih naravno vodi sa nama.Pamtim i kad majke nema kuci pa sve nekako sivo i hladno.Provodite vrijeme sa svojom djecom!
pre 8 godina
Beograd 60ih, secam se starog lifta od kovanog gvozdja i spiralnih stepenica, crno belih plocica, ruznih krzljavih muskatli. Miris mora, skoljki, dokova i maminog cudnog (ludog) radnog mesta. Miris drugog mora, brodogradilista, plivanja. Carobna prostranstva Sahare, dine, beduini, piramide, Palmira, Bagdad, Aleksandrija, Tripoli, Petra, tatina carobna radna mesta, gradilista, slem na glavi i rukavice, prevelike. Starog arapina kako mi prica satima price, njegove ruke pozutele, prste gvrgave, crne nokte. Povratak u Beograd, neuklapanje, neprihvatanje, ja cudan. Zauvek. Roditelja se ne secam, oni rade, secam se sebe kako pravim sator od carsafa, skrivanje ispod stola... Kako pricam na mom jeziku, izmisljenom. Cudno, tesko detinjstvo bez zagrljaja. Oziljci na dusi koji ostaju zauvek. Ali jos uvek sanjam Saharu, njen miris, vetar koji stvara muziku...
pre 8 godina
Malo sam se rastužila jer se setih jednog razgovora kom sam prisustvovala pre par godina. Vodio se razgovor o tome kako ne treba imati više od jednog deteta. Zaključak je bio da samo jednom možeš pružiti sve. Pošto sam ja već tada imala dvoje, a želim još, rekla sam da se deca više sećaju stvari koje su radili sa roditeljima nego šta im je kupljeno. O,ne, tvrdile su moje sagovornice, one se bolje sećaju stvari koje su dobile nego doživljaja sa roditeljima. Ja sam dete studenata, koji nisu bili bogati, dobila sam brata kada sam bila četiri godine stara. Tata me vodio na dečje predstave i čak na neki užasno dugi koncert da smo oboje zaspali, obavezno smo išli u Zoološki vrt .. Pošto nismo nigde leteli vodio nas je na aerodrom, jeli smo sladoled i gledali avione. Sa 10 smo izbegli za Srbiju. Upoznali smo prijatelje za ceo život, baka Mila je pravila najbolji na svetu jeftini kolač od jednog jajeta. I kada nisam imala ni jednu novu stvar da obučem nisam bila tužna, šta više - i u zelenom mantilu ( šinjelu :) sam bila svima zanimljiva.Mama nas je odmah sve upisala u biblioteku, a tata napravio sto za stoni tenis. ..Šta su mi kupovali? Najbitnije - dečije enciklopedije u tri toma; )
pre 8 godina
Inace, autor teksta je novinarka Jovana Kešanski. :)
pre 8 godina
Bas lepo.
pre 8 godina
Pamtim to k'o da je bilo danas, kad' je babo Akif ot'šo od kuće. U ruci mu piva, a za reverom značka FK Saraj'vo.
pre 8 godina
Starke i lepe uspomene ne iskljucuju jedno drugo, logicno. All to se podrazumeva, ne mora cura da nam razlaze u sitnice. Poentirala je odlicno. Beba koja ne hoda moze imati na nogicama starke all zbog toga SIGURNO nece biti srecnija. Njeni roditelji, mozda, ako im je to bitno. Beba ce napredovati uz pricu, osmeh, do dodir i osecaj sigurnosti...bogu hvala a to ne kosta.
pre 8 godina
Nisam mogla da pročitam do kraja... Plakah ko kiša.
I još mi se plače.
Ne bih menjala miris benzina i toplog hleba ('93-'94) ni za air max u ONO vreme. Prođe sve... Sad je isto samo nema nekih voljenih i nema ljubavi.
pre 8 godina
Igramp fudbal ulica protiv ulice u Frutrlu -Kraljicu hemije i izginemo za istu.
pre 8 godina
Bitnije je da deca imaju roditelje nego markirane stvari.
18 Komentari
Sortiraj po: