Ja sam mama koja je rodila u 46. godini života. Nije mi prvo, ali nakon 19 godina od poslednjeg porođaja, kao i da jeste. I da, susrela sam sa sa svakakvim pitanjima, zaključcima i predrasudama. A s obzirom na to da znam kako je roditi u tim godinama, pa sad već i odgajati dete u tim godinama, mogu vam samo reći – žene, rađajte kad vam je drago, kada želite, kada osetite da je baš to vaše vreme.
Naravno da postoje rizici trudnoće. Postoje uvek. Nakon što pređete 35. godinu, oni sve više rastu. Isto tako, vaša trudnoća će biti više izuzetak, nego pravilo, pa se shodno tome tako morate i postaviti i ponašati. Na kontrole idite češće, češće kontrolišite šećer, jer on kod starijih trudnica voli da „divlja“, obavezno napravite tripl testove, svaki dan se krećite, nabavite baby watcher kojim ćete od 16. nedelje moći pratiti detetove otkucaje srca. Budite odgovorne trudnice i izbeći ćete dosta mogućih poteškoća. Naravno, na neke ne možemo uticati. Ne možemo uticati na činjenicu da nam dete možda ima Daunov sindrom, ali možemo se kvalitetno pripremiti na dolazak takvog deteta u porodicu. Na trudnički dijabetes možemo uticati, ako ga otkrijemo na vreme. On se odlično kontrolše krvnim testovima i uzimanjem insulina.
Ako ste zaista odlučile da rodite nakon 40, onda takođe morate biti svesne da ćete možda deo trudnoće provesti pod kontrolom lekara, u bolnici. No sve je to mala cena onoga što vas čeka, kada dobijete svoj mirisni smotuljak u naručje. Iz svog ugla i iskustva, odmah ću vam podeliti mane i prednosti starijeg roditeljstva, odnosno kako da neke mane pretvorite u benefite.
Moja kičma nije baš savitljiva kao pre, nemam puno kondicije, pa je trčanje za detetom poprilično naporno. Nakon tri meseca trčanja kroz park od tobogana do ljuljaške, od ljuljaške, do penjalice, shvatila sam da mi ide sve bolje i bolje. Kičma i dalje boli, ali topla kupka uveče je pravi lek i za to. Kondicija je već na zavidnom nivou.
Kada sam rodila mlađe sinove (sada 20 i 19), bili smo u podstanarstvu. Sada imam svoj stan i osećam se puno sigurnije, tako i osećam veću sigurnost za budućnost svog deteta. Ipak će nešto ostati iza mene.
Definitivno imam više živaca. Nisam opterećena kome ću ostaviti dete, jer bih baš na onaj koncert. Nisam opterećena izlascima u bioskop, kuda ću za vikend, kako ću izdržati noć ako nekuda odem, a dete se budi u 6 ujutro. Izlasci su vam u ovim za ženu predivnim godinama, druženja sa kumovima i prijateljima koji većinom imaju klince, dečji rođendani, izleti u prirodu, poseti rodbini. I tu se veselite kao malo dete, što će se vaše dete tome razveseliti. Kao mlađi roditelj, bila sam i dalje željna tu i tamo kojeg večernjeg izlaska, no retko sam si to sa dvoje malenih mogla priuštiti. Naši starci još su radili, pa nije bilo baš izbora oko čuvanja. Tako da taj proces sazrevanja u kasnim srednjim godinama, zaista mogu nazvati velikim benefitom u odgajanju dece. Retko ih ostavljate bakama ili siterkama, jer vam je u kasnijoj dobi puno bitnije da provodite što više vremena sa njima. Naravno, to ne znači da morate poginuti od umora. Ako ih imate kome ostaviti, priuštite sebi nešto što će vas malo opustiti. U krajnjem slučaju i toplu kupku u miru i tišini. Nas žene to obično veseli.
Što ste stariji, treba vam manje sna, pa tako i njihova noćna buđenja podnosite lakše. Manje ste podložni raznoraznim savetima drugih mama, imate već dovoljno godina da znate da je uvek dobro poslušati nekoliko opcija, nekoliko mišljenja, pa shodno tome stvoriti svoje mišljenje o nečemu bitnome za vaše dete.
Ovim tekstom ne želim ni najmanje da omalovažim mlade mame. I ja sam bila mlada mama i stvarno je mladost i praktičnost nešto što ide zajedno i što se kasnije gubi. Sasvim neopterećena guglanjem i svakakvim boleštinama, dete se valjalo na livadi, po klupama, pa čak i na ivici peščanika. Biti mlada mama ima prednosti nad starijim mamama, kao i obratno. Ima puno primera. Starije mame će češće analizirati sve do u jednu sitnicu. Tako da mlađe mame obično izgledaju opuštenije, a starije brižnije. Biti mama je predivno. Zaista nije bitno kada. Kada god vi poželite biti mama, kada osetite da je vaš pravi trenutk za to. Ipak, zaista je tačno da su starije mame puno, puno opuštenije. Zato mi je ovim tekstom cilj da ohrabrim starije žene da krenu put majčinstva.
Majčinstvo vas podmladi, daje vam energiju u koju ste možda sumnjali. A na ona pitanja: „Jesi li ti svesna da možda nećeš stići vaspitati svoje dete i gledati ga dok raste?!“, ja samo odmahnem rukom i kažem: „Ja nemam nameru da umrem sa 65, jer imam razloga za život i tako ću i živeti. Zdravo i veselo. A svaki nesavesni vozač može i tebe i mene i naše dete ubiti u svakom trenu, pa shodno tome, ne razmišljam o tome na taj način. Živim i radujem se svakom novom danu sa svojim detetom!“
Na zaključke: „Detetu će biti neprijatno kada dođeš na roditeljski i kad učiteljica kaže da mu je došla baka!“, samo odmahnem rukom, jer čovek je star onoliko koliko si dozvoli da je star, a ne onoliko koliko zaista ima godina. I stvarno mislim dete odgojiti na takav način, da mu naklapanja drugih ljudi budu malo bitna. A verujte mi, starije mame imaju zaista puno strpljenja i puno više vremena da to tako zaista i bude. Uostalom, sigurna sam da nekada i pokoja baka dođe na informacije ili roditeljski i da zbog toga nitko nikoga nije uvredio.
Zato glavu gore, pazite na svoje zdravlje, jako pazite na zdravlje svoje bebe i samo hrabro napred uz sve predrasude, koje su baš to – predrasude. Da želim još dece, uopšte me ne bi smetalo da rodim i sa 50. Ipak, to se nee dogoditi. Sada planiram neke druge stvari u kojima želim uživati sa celom svojom veselom porodicom.
@Tasmanijski đavo, neće te uteši, ali se dešava i kod mladih mama. Moja mama je izgubila bebu u 6. mesecu(prva trudnoća normalna) sa 25 i dve godine kasnije rodila moga mog batu, skroz normalno. (Someone, 28. jun 2016 00:07)
nikad nije kasno, ali je važan razlog zbog kojeg se imaju deca..oko sebe vidim da ljudi to uglavnom rade jer nemaju petlju da žive drugačije, to je najtužnije, da dete treba da ti popuni neku rupu, da raspad od veze učini vezom, da ispuniš očekivanja roditelja i okoline i sl (tanja, 27. jun 2016 15:24)
Podrška od mame bliznakinja koja ih je rodila isto u 46. godini. I svaka se misao teška sad gubi u njihovim očima. I sve sam zaboravila, i godine čekanja i tugu i muku i strah i strepnju. Ja sad imam tri srca i nista me ubiti ne može! (Maka, 27. jun 2016 14:15)
Brojne Italijanke (Sicilijanke i Napolitanke) u 36. godini postaju bake i čuvaju unučad.
U nekom normalnijem svetu mladi bračni par obezbedi materijalnu mogućnost i kupovnu moć pre roditeljskih obaveza, ne stanuje kod bake i ne čeka na dedinu penziju.
Mladi roditelji uvek spavaju "na jedno uho", za novorođenu decu su spremni "stići i uteći, i na strašnom mestu postojati", i skaču u bilo koje doba noći kako bi prevezli bolesno dete do najbliže bolnice.
Mladi roditelji uvek čuvaju nepokolebljivo strpljenje, pažljivim okom divlje zveri lebde, poklanjaju roditeljsko vaspitanje i školu života, i mirnim korakom vode decu kroz život.
(kad bi svi ljudi na svetu, 27. jun 2016 07:01)
Bas optimistican tekst! Ja sam pre par dana nazalost izgubila bebu u 6 mesecu, imam 34 god. I bas sam u nekom tripu da je kasno i svasta jos mi prolazi kroz glavu. Razni rizici, a najvise strah da ce opet biti isto, sve u redu sve dobro a onda samo na jednom pregledu sve to pada u vodu i mora da se zavrsi na najtuzniji nacin. :(
(Tasmanijski djavo, 26. jun 2016 23:54)
Moja ujna je 1972. mog bratica rodila u njenoj 52-oj. godini, a moja baka strikana u 46-oj. godini, davne 1956-e.
Ne znam koliko je medicina uznapredovala do sad, a stres unazadio zdravlje zena, tek sve vise je starijih majki.
Realno, dok bioloski sat ne otkuca, nikad nije kasno. Mene je mama rodila u svojoj 40-oj. (yappy ns, 26. jun 2016 18:31)
Moja ujna je 1972. mog bratica rodila u njenoj 52-oj. godini, a moja baka strikana u 46-oj. godini, davne 1956-e.
Ne znam koliko je medicina uznapredovala do sad, a stres unazadio zdravlje zena, tek sve vise je starijih majki.
Realno, dok bioloski sat ne otkuca, nikad nije kasno. Mene je mama rodila u svojoj 40-oj. (yappy ns, 26. jun 2016 18:31)
Podrška od mame bliznakinja koja ih je rodila isto u 46. godini. I svaka se misao teška sad gubi u njihovim očima. I sve sam zaboravila, i godine čekanja i tugu i muku i strah i strepnju. Ja sad imam tri srca i nista me ubiti ne može! (Maka, 27. jun 2016 14:15)
Bas optimistican tekst! Ja sam pre par dana nazalost izgubila bebu u 6 mesecu, imam 34 god. I bas sam u nekom tripu da je kasno i svasta jos mi prolazi kroz glavu. Razni rizici, a najvise strah da ce opet biti isto, sve u redu sve dobro a onda samo na jednom pregledu sve to pada u vodu i mora da se zavrsi na najtuzniji nacin. :(
(Tasmanijski djavo, 26. jun 2016 23:54)
nikad nije kasno, ali je važan razlog zbog kojeg se imaju deca..oko sebe vidim da ljudi to uglavnom rade jer nemaju petlju da žive drugačije, to je najtužnije, da dete treba da ti popuni neku rupu, da raspad od veze učini vezom, da ispuniš očekivanja roditelja i okoline i sl (tanja, 27. jun 2016 15:24)
@Tasmanijski đavo, neće te uteši, ali se dešava i kod mladih mama. Moja mama je izgubila bebu u 6. mesecu(prva trudnoća normalna) sa 25 i dve godine kasnije rodila moga mog batu, skroz normalno. (Someone, 28. jun 2016 00:07)
Brojne Italijanke (Sicilijanke i Napolitanke) u 36. godini postaju bake i čuvaju unučad.
U nekom normalnijem svetu mladi bračni par obezbedi materijalnu mogućnost i kupovnu moć pre roditeljskih obaveza, ne stanuje kod bake i ne čeka na dedinu penziju.
Mladi roditelji uvek spavaju "na jedno uho", za novorođenu decu su spremni "stići i uteći, i na strašnom mestu postojati", i skaču u bilo koje doba noći kako bi prevezli bolesno dete do najbliže bolnice.
Mladi roditelji uvek čuvaju nepokolebljivo strpljenje, pažljivim okom divlje zveri lebde, poklanjaju roditeljsko vaspitanje i školu života, i mirnim korakom vode decu kroz život.
(kad bi svi ljudi na svetu, 27. jun 2016 07:01)
Brojne Italijanke (Sicilijanke i Napolitanke) u 36. godini postaju bake i čuvaju unučad.
U nekom normalnijem svetu mladi bračni par obezbedi materijalnu mogućnost i kupovnu moć pre roditeljskih obaveza, ne stanuje kod bake i ne čeka na dedinu penziju.
Mladi roditelji uvek spavaju "na jedno uho", za novorođenu decu su spremni "stići i uteći, i na strašnom mestu postojati", i skaču u bilo koje doba noći kako bi prevezli bolesno dete do najbliže bolnice.
Mladi roditelji uvek čuvaju nepokolebljivo strpljenje, pažljivim okom divlje zveri lebde, poklanjaju roditeljsko vaspitanje i školu života, i mirnim korakom vode decu kroz život.
(kad bi svi ljudi na svetu, 27. jun 2016 07:01)
Bas optimistican tekst! Ja sam pre par dana nazalost izgubila bebu u 6 mesecu, imam 34 god. I bas sam u nekom tripu da je kasno i svasta jos mi prolazi kroz glavu. Razni rizici, a najvise strah da ce opet biti isto, sve u redu sve dobro a onda samo na jednom pregledu sve to pada u vodu i mora da se zavrsi na najtuzniji nacin. :(
(Tasmanijski djavo, 26. jun 2016 23:54)
Moja ujna je 1972. mog bratica rodila u njenoj 52-oj. godini, a moja baka strikana u 46-oj. godini, davne 1956-e.
Ne znam koliko je medicina uznapredovala do sad, a stres unazadio zdravlje zena, tek sve vise je starijih majki.
Realno, dok bioloski sat ne otkuca, nikad nije kasno. Mene je mama rodila u svojoj 40-oj. (yappy ns, 26. jun 2016 18:31)
Podrška od mame bliznakinja koja ih je rodila isto u 46. godini. I svaka se misao teška sad gubi u njihovim očima. I sve sam zaboravila, i godine čekanja i tugu i muku i strah i strepnju. Ja sad imam tri srca i nista me ubiti ne može! (Maka, 27. jun 2016 14:15)
nikad nije kasno, ali je važan razlog zbog kojeg se imaju deca..oko sebe vidim da ljudi to uglavnom rade jer nemaju petlju da žive drugačije, to je najtužnije, da dete treba da ti popuni neku rupu, da raspad od veze učini vezom, da ispuniš očekivanja roditelja i okoline i sl (tanja, 27. jun 2016 15:24)
@Tasmanijski đavo, neće te uteši, ali se dešava i kod mladih mama. Moja mama je izgubila bebu u 6. mesecu(prva trudnoća normalna) sa 25 i dve godine kasnije rodila moga mog batu, skroz normalno. (Someone, 28. jun 2016 00:07)