Mesić i Tadić o II svetskom ratu

Drugi sv. rat ad acta, a onda ce oni (Hrvati) do sudnjeg dana da nam prosipaju priču o "domovinskom ratu", srpskoj agresiji, genocidu (!!!) nad Hrvatima. Kao da istorija počinje '91. Pa sve to 90-ih je i počelo zato što na pravi način nije rasvetljen Drugi sv. rat, genocid nad Srbima (potvrđen čak i od strane nacista, ustaških saveznika), uloga Katoličke crkve i ostalo. Ne smemo zaboraviti ništa od svega toga. Oprostiti, prihvatiti iskrena izvinjenja, to da, ali zaboraviti i staviti ad acta nikada.

Neću da komentarišem da li se to zaista dogodilo ili ne već nešto sasvim drugo. Postoje neke stvari preko kojih se ne može proći. Zločini, ma koji ih počinio ne mogu i ne smeju biti zaboravljeni, pa tako ni ove u II svetskom ratu. Ako na tako nešto pristanemo, onda sve nevine žrtve koje su nastale kao posledica ogavne nacističko-ustaške politike na brutalan način odbaciti i reći da su one nevažne. Iako ne želim da se bavim brojkama jer nisam istoričar niti je pak pristojno vagati stradanje nekog naroda brojkama jer je svaka pojedinačna žrtva teška i nepovrativa moraću to da učinim. Siguran sam da je broj Srba, Jevreja, i Roma koji su bili masakrirani u Jasenovcu znatno veći od broja Hrvata koji su, nažalost, bili ubijeni od strane Srba. Ako mi kao pripadnici naroda koji su pretpreli velike žrtve njih odreknemo to znači da su one umrle ni za šta i da ne vrede. To bi pak dalje značilo da ne poštujemo sami sebe kao naciju.

Na kraju krajeva, samo jednom (Mesić) se hrvatski državnik izvinio ubijenim srpskim civilima i to pre nekoliko godina prilikom susreta sa Marovićem, dok su sa naše strane stigla dva izvinjenja. U obema situacijama mi smo bili prvi. Najmanje što možemo očekivati jeste reciprocitet jer ako smo mi imali snage i hrabrosti da se izvinimo za sopstvene greške to moraju uraditi i Hravati ako zaista, iskreno i punim srcem žele poboljšanje saradnje.

Možda sam malo odužio, ali to je moje mišljenje. Neću iščitavati ponovo napisani tekst jer nemam vremena ali bih zamolio programere da povećaju ovaj box za pisanje komentara radi preglednosti.

Taman posla da se stavi ad acta, pa odmah posle toga bi krenula aktivna kampanja i tuzba protiv Srbije za Vukovar. Ovako Hrvati cute jer znaju da imamo jako znacajan argument. Znam da je ovaj moj komentar grozan jer govori o zlocinima sa obe strane kao o odbojkaskoj lopti koju prebacujemo sa terena na teren, ali nazalost u politici mora i o tome da se misli. Posto sam pripadnik srpskog naroda, znaci logicno je da vise brinem o svom narodu, evo ja predlazem da se prethodni rat i nasa agresija na Vukovar stavi ad acta.

Ovo je najobicniji trach, koji nije vredan komentarisanja.

Da li to znaci da bi i predstavnici drugih naroda ciji su sunarodnici masovno stradali u drugom sv ratu trebalo da izbrisu secanja na druge fabrike smrti i pokrenuti slicnu inicijativu. Mislim da nam treba malo vise samopostovanja i dostojanstva uz uzrecicu da se ne zaboravi ali i nikad ne ponovi, Jer ko ne postuje svoju istoriju ne zasluzuje da ima i normalnu buducnost. Treba samo pogledati u istorjske cinjenice. Ne bih da zvuci populisticki ali ovo je dokaz ozbiljnosti drzave. Nadam se da ovaj postupak nece iskoristiti tzv patriote da proizvedu novi talas ludila na Balkanu.

Mislim da je u redu da se ww2 stavi ad acta. Nije to zbog žrtava (one ne smiju biti zaboravljene isto kao i gnjusni zločini i njima pripadajuće ideologije) već zbog budućnosti naše djece. Svaki wannabe-političar bez imalo talenta, sumnjivih moralnih vrijednosti može jako dobro profitirati vadeći parcijalne istine iz ww2 ili u krajnju ruku domovinskog rata. To stavlja našu djecu u jednu nezavidnu poziciju gdje će im sudbinom upravljati svaki oportunist, što složit ćete se, i nije baš neka idila.

Osvrnuo bih se i na pisanje o Katoličkoj crkvi. Naime u SR je nedovoljno poznato da su franjevci (kao najugledniji svečenićki red u HR) još 1941 javno istupili protiv fašizma, da je kardinal Stepinac 1943 javno rekao da su rase i nacije Božja djela i da se u njih ne smije dirati. A ono što je nepoznato i HR javnosti je da je jedan ugledan franjevac 1998 ili 1999 kad su još ratne rane u HR bile poprilično duboke bacio rukavicu u lice čitavoj političkoj eliti HR (ali i šire ;) ) rekavši da bez zaborava nema ni oprosta i da su ostale formulacije prazna politička naklapanja koja sa Bogom veze nemaju. Na početku rata u 'Slobodnoj Dalmaciji' je izišao članak jednog katoličkog svečenika u kojem on kaže: "ukoliko našim neprijateljima u našoj državi ne bude bolje negoli je nama bilo u njihovoj - državu nismo trebali ni praviti." što je tada bila poprilično hrabra konstatacija.

Što se žrtava ww2 tiče - o tome povjesničari trebaju reći svoj sud. Tri takva, Srbin(Kočović), Hrvat(Žerjavić) i Židov (Goldstein) su se već složila oko brojki pa mislim da bi bilo u redu da uzmemo njihova istraživanja kao referentna .

Ma ne zanimaju me Hrvati. Imaju tu svoju drzavu i neka se oslobode te srboopsesije vec jednom.

Hrvatska nacionalna komisija je 45 izisla sa brojem od preko 500 000 ubijenih. Ako laze koza, tj u ovom slucaju jarac, ne laze rog.

Meni je vec dosta od toga 2 rat, prvi rat, zadnji rat - nitko se ne moze vratiti od pobijenih. S druge strane za Srbiju to nista ne znaci jer ne moze da tuzi Hrvatsku za ono sto se dogadjalo u Hrvatskoj, kao sto niti Hrvatska ne moze da tuzi Srbiju sto se dogadjalo recimo Albancima - to zna i student prve godine prava.
Po meni je red da prestanu pricati o ratovima i bolje da se okrenuo ekonomiji, pa da onima koji su ostali zivi bude nesto bolje. Mrtvima je tako svejedno...

Drugi sv. rat ad acta, a onda ce oni (Hrvati) do sudnjeg dana da nam prosipaju priču o "domovinskom ratu", srpskoj agresiji, genocidu (!!!) nad Hrvatima. Kao da istorija počinje '91. Pa sve to 90-ih je i počelo zato što na pravi način nije rasvetljen Drugi sv. rat, genocid nad Srbima (potvrđen čak i od strane nacista, ustaških saveznika), uloga Katoličke crkve i ostalo. Ne smemo zaboraviti ništa od svega toga. Oprostiti, prihvatiti iskrena izvinjenja, to da, ali zaboraviti i staviti ad acta nikada.

Neću da komentarišem da li se to zaista dogodilo ili ne već nešto sasvim drugo. Postoje neke stvari preko kojih se ne može proći. Zločini, ma koji ih počinio ne mogu i ne smeju biti zaboravljeni, pa tako ni ove u II svetskom ratu. Ako na tako nešto pristanemo, onda sve nevine žrtve koje su nastale kao posledica ogavne nacističko-ustaške politike na brutalan način odbaciti i reći da su one nevažne. Iako ne želim da se bavim brojkama jer nisam istoričar niti je pak pristojno vagati stradanje nekog naroda brojkama jer je svaka pojedinačna žrtva teška i nepovrativa moraću to da učinim. Siguran sam da je broj Srba, Jevreja, i Roma koji su bili masakrirani u Jasenovcu znatno veći od broja Hrvata koji su, nažalost, bili ubijeni od strane Srba. Ako mi kao pripadnici naroda koji su pretpreli velike žrtve njih odreknemo to znači da su one umrle ni za šta i da ne vrede. To bi pak dalje značilo da ne poštujemo sami sebe kao naciju.

Na kraju krajeva, samo jednom (Mesić) se hrvatski državnik izvinio ubijenim srpskim civilima i to pre nekoliko godina prilikom susreta sa Marovićem, dok su sa naše strane stigla dva izvinjenja. U obema situacijama mi smo bili prvi. Najmanje što možemo očekivati jeste reciprocitet jer ako smo mi imali snage i hrabrosti da se izvinimo za sopstvene greške to moraju uraditi i Hravati ako zaista, iskreno i punim srcem žele poboljšanje saradnje.

Možda sam malo odužio, ali to je moje mišljenje. Neću iščitavati ponovo napisani tekst jer nemam vremena ali bih zamolio programere da povećaju ovaj box za pisanje komentara radi preglednosti.

Meni je vec dosta od toga 2 rat, prvi rat, zadnji rat - nitko se ne moze vratiti od pobijenih. S druge strane za Srbiju to nista ne znaci jer ne moze da tuzi Hrvatsku za ono sto se dogadjalo u Hrvatskoj, kao sto niti Hrvatska ne moze da tuzi Srbiju sto se dogadjalo recimo Albancima - to zna i student prve godine prava.
Po meni je red da prestanu pricati o ratovima i bolje da se okrenuo ekonomiji, pa da onima koji su ostali zivi bude nesto bolje. Mrtvima je tako svejedno...

Mislim da je u redu da se ww2 stavi ad acta. Nije to zbog žrtava (one ne smiju biti zaboravljene isto kao i gnjusni zločini i njima pripadajuće ideologije) već zbog budućnosti naše djece. Svaki wannabe-političar bez imalo talenta, sumnjivih moralnih vrijednosti može jako dobro profitirati vadeći parcijalne istine iz ww2 ili u krajnju ruku domovinskog rata. To stavlja našu djecu u jednu nezavidnu poziciju gdje će im sudbinom upravljati svaki oportunist, što složit ćete se, i nije baš neka idila.

Osvrnuo bih se i na pisanje o Katoličkoj crkvi. Naime u SR je nedovoljno poznato da su franjevci (kao najugledniji svečenićki red u HR) još 1941 javno istupili protiv fašizma, da je kardinal Stepinac 1943 javno rekao da su rase i nacije Božja djela i da se u njih ne smije dirati. A ono što je nepoznato i HR javnosti je da je jedan ugledan franjevac 1998 ili 1999 kad su još ratne rane u HR bile poprilično duboke bacio rukavicu u lice čitavoj političkoj eliti HR (ali i šire ;) ) rekavši da bez zaborava nema ni oprosta i da su ostale formulacije prazna politička naklapanja koja sa Bogom veze nemaju. Na početku rata u 'Slobodnoj Dalmaciji' je izišao članak jednog katoličkog svečenika u kojem on kaže: "ukoliko našim neprijateljima u našoj državi ne bude bolje negoli je nama bilo u njihovoj - državu nismo trebali ni praviti." što je tada bila poprilično hrabra konstatacija.

Što se žrtava ww2 tiče - o tome povjesničari trebaju reći svoj sud. Tri takva, Srbin(Kočović), Hrvat(Žerjavić) i Židov (Goldstein) su se već složila oko brojki pa mislim da bi bilo u redu da uzmemo njihova istraživanja kao referentna .

Taman posla da se stavi ad acta, pa odmah posle toga bi krenula aktivna kampanja i tuzba protiv Srbije za Vukovar. Ovako Hrvati cute jer znaju da imamo jako znacajan argument. Znam da je ovaj moj komentar grozan jer govori o zlocinima sa obe strane kao o odbojkaskoj lopti koju prebacujemo sa terena na teren, ali nazalost u politici mora i o tome da se misli. Posto sam pripadnik srpskog naroda, znaci logicno je da vise brinem o svom narodu, evo ja predlazem da se prethodni rat i nasa agresija na Vukovar stavi ad acta.

Ovo je najobicniji trach, koji nije vredan komentarisanja.

Da li to znaci da bi i predstavnici drugih naroda ciji su sunarodnici masovno stradali u drugom sv ratu trebalo da izbrisu secanja na druge fabrike smrti i pokrenuti slicnu inicijativu. Mislim da nam treba malo vise samopostovanja i dostojanstva uz uzrecicu da se ne zaboravi ali i nikad ne ponovi, Jer ko ne postuje svoju istoriju ne zasluzuje da ima i normalnu buducnost. Treba samo pogledati u istorjske cinjenice. Ne bih da zvuci populisticki ali ovo je dokaz ozbiljnosti drzave. Nadam se da ovaj postupak nece iskoristiti tzv patriote da proizvedu novi talas ludila na Balkanu.

Ma ne zanimaju me Hrvati. Imaju tu svoju drzavu i neka se oslobode te srboopsesije vec jednom.

Hrvatska nacionalna komisija je 45 izisla sa brojem od preko 500 000 ubijenih. Ako laze koza, tj u ovom slucaju jarac, ne laze rog.