Matora
pre 13 godina
Hehe, neki delovi teksta podsetili su me na moju mladost. Najviše ovaj deo o osećanju stida i krivice.
Način vaspitanja u mojoj generaciji bio je takav, da je bilo potrebno desetak godina posle odvajanja od roditelja (za one srećne koji su se odvojili) da zavolimo sebe, budemo srećni u svojoj koži, sigurni u sebe i da naučimo da drugima postavljamo granice...
Da, bila sam nesigurna. I u toj fazi jako rano sam sklopila loš brak, onda sam se menjala, zavolela sebe i tokom dve decenije, morali su i takvi štetni odnosi da jednostavno otpadnu...
Ono šta mogu da učinim, je da prekinem lanac, i svoju decu vaspitam da umeju da vole sebe i da umeju da na fini način drugima postavljaju granice. Trudim se, videću šta će biti, za sad moja deca mnogo više poštuju sebe nego što sam ja u njihovim godinama, jer sam imala sreće da ih rodim tek pri kraju faze mog odrastanja, negde oko tridesete...
I sad učim i menjam se i čini mi se da se u petoj deceniji osećam najbolje u svom životu!
Puno sam radila na sebi i DA, to se može. Bila sam vrlo slična osobi koja je ovde opisana, ali odavno više nisam, sad mi je sve to simpatično.
4 Komentari
Sortiraj po: