Teodora
pre 13 godina
Dva puta. Jednom 'fatalno', u prvog decka. Drugi put u coveka za kog sam se udala. Izmedju? Samo lutanja i hemija.
Iako i jednog i drugog smatram pravim ljubavima - ipak su neuporedive. Prvi put sam bila klinka, 19 godina, koja nije poznavala ni samu sebe a kamoli imala sposobnost da zaista spozna drugo bice, koja nije znala sta hoce ni od sebe ni od njega. Patila sam za njim skoro celu deceniju - sve dok nismo pokusali ponovo. Tek onda sam shvatila da sam ga 'izmastala' vise no sto je bio pravi. I dalje je divna osoba kojoj zelim svu srecu sveta - samo nije za mene. Ova druga ljubav je dosla sa napunjenom tridesetom godinom i bila je prava od samog starta. Bez igrica, bez taktiziranja, bez komplikacija - sveprozimajuce osecanje pripadanja sa drugim bicem, neizmerno postovanje i da... ogromna strast. Oni koji kazu da 'zrelije' ljubavi nemaju strasti ili da dok ima strasti nije prava ljubav vec zaljubljenost, te da strast izbledi posle 2-3 godine - samo nisu imali srece. U braku smo pet godina i i dalje mi drhte kolena kada mi se osmehne. (uopste se ne vidi da sam ludo zaljubljena u svog muza, zar ne? :) )
47 Komentari
Sortiraj po: