izbirljiva udavaca
pre 10 godina
(Mr. Ševrle, 20. mart 2014 07:49)
U godinama sam kada je vreme za razmišljanje o braku i deci. Logično, imam dovoljno drugarica i poznanica koje su u istoj sitaciji, pa ću ti reći nešto iz našeg iskustva (i potreba). Znaš, nismo se svi zaljubili u pravu osobu sa 17, nismo svi bili te sreće da započnemo vezu zasnovanu samo na naivnim osećanjima i da je održavamo desetak godina. To ne znači da nismo volele. Sa nekih 25-30 imaš dovolno vremena da se zabavljaš, da se upoznaš, ali nemaš više 10 godina za nekoga ko će ti možda reći "naše je prošlo". Ako je devojka tih godina zainteresovana za porodicu, a muškarac od 25-40 ne pokazuje znake života na tu temu( a nema nekih opravdanih prepreka-bez posla, porodični problemi, bolest...) posle godinu-dve, šta očekuješ? Da li bi ti trošio svoje vreme na nekog ko te, po svemu sudeći, ne shvata ozbiljno? Ne, nije to ženska pohlepa, nije to opsesija udajam(sem u ekstremnim slučajevima), prosto, gradimo svoje živote (mislim da imamo pravo na to). Isto tako, ne želimo ni da traćimo nečije vreme ako same nismo zainteresovane. Sa 17 "neću se ja udati za njega(a ni za nekog drugog)". Sa 27 "želim porodicu, sa njim je to moguće (volim ga; i bez ljubavi osećam se sigurno pored njega...)". Na kraju krajeva, to što vas devojka posmatra kao životnog saputnika ne treba da doživljavate kao uvredu, vać kao kompliment. Još nisam upoznala devojku koja sebi želi siromaštvo i budalu. Nadam se da sam ti malo pojasnila kako se razmišlja u određenim godinama.
18 Komentari
Sortiraj po: