NN_lice
pre 10 godina
Kad god mogu kupujem preko interneta, dvadesetak puta godišnje je u proseku. Fred Perry polo majca iz Engleske za 38E umesto kod nas za 9500-12000 din, platnene paladijumke koje u našoj prodavnici koštaju 98e, a preko interneta ih platio 55e, vuneni džemper kakav kod nas košta preko 6000, iz UK kupljeno na proletnjem sniženju sa sve poštarinom za 3300 din; da ne pominjem britanski "Sportsdirect" koji ima sniženja od 60 do za naše uslove neverovatnih 90%. I to nije, da se razumemo, internet prodaja, to su u preko 80% slučajeva firme sa sve prodavnicama gde su cene iste kao na netu.
Takođe, već su mi se popeli na glavu mnogi koji me stalno nešto zapitkuju oko veličina, poštarina, kartica, naručivanja, a da pri tom i dalje ništa ne naručuju, nego se još i iščuđavaju kako se, možete misliti, usuđujem da kupujem preko interneta; dakle i ovom prilikom tvrdim, nikada do sada ništa nisam vraćao od obuće, odeće, do kozmetike, delova za kompjuter i sl.
Problem sa našim svetom je u tome što smo mi u svemu statični, svega se bojimo (nije ni čudo posle piramidalne štednje, fantomskih banaka, nestale privatne štednje i dr.), dok u inostranstvu ljudi kupuju bez ikakvih problema.
Daleko veći problem je što mi živimo u zemlji gde interesne grupe drže sve, nabijaju cene koje su evropske, a sa našim afričkim platama. Zato u Srbiji i ne postoje npr. velike prodavnice tipa Sportsdirect ili Decathlon koji je već tu prekoputa u Segedinu. O hrani koja je jeftinija na zapadu da i ne govorimo.
38 Komentari
Sortiraj po: