Ana Stanić: "Nije sramota da se osećaš loše"; "Kad sam se porodila, život mi se promenio"

Četvrtak, 26.05.2022.

13:14

Izvor: superžena

Ana Staniæ: "Nije sramota da se oseæaš loše"; "Kad sam se porodila, život mi se promenio" IMAGE SOURCE
IMAGE DESCRIPTION

11 Komentari

Sortiraj po:

šuška se

pre 1 godinu

Crni Luka, ti si očekivao da žena sve radi umesto tebe kao mama što ti je radila, plus i oko dece jer se žališ da svoje četvorogodišnjake ponekad ti voziš u školu? Ne znam nijedno dete od 4 da je već krenulo u školu. Ne može žena da monopolizije decu, može jedino ona sama da ih vaspitava ako si ti inertan što se toga tiče pa mora sve ona sama.
Manite nas ovakvih kukavačkih komentara, žena verovatno pada s nogu, a on očekivao da dobije slugu koja mu gaji/rađa decu pa sad kuka.

kit

pre 1 godinu

@Luka, tvoja deca, vačjda njih dvoje, od 4 godine idu u školu? Žena se porodila i samo sedi, ne da ti da budeš sa decom, tera te da je FINANSIRAŠ OTKAD JE DOŠLA KOD TEBE!!!, niste u braku - jer u braku je SVE ZAJEDNIČKO. Ja "došao kod žene" kao student, njeni i moji nas finansirali, živeo kod njenih dok nisam otvotio svoju ordinaciju a trebalo je vremena. Ona nije bila zaposlena ali je imala posla ceo dan, za mene, njene roditelje, moje roditelje, i posle dvoje dece. Sada imamo vremena da putujemo ali niko nikad nije rekao da sam ja došao kod njih i da me finansiraju, to je izrazito ružno. Sa decom je više bila ona, ali se ja nikad nisam držao po strani. Znaš kako, happy wife happy life, pa sad gledaj gde grešiš.

Kaja

pre 1 godinu

@ Luka
Da nju pitamo, a verovatno je nikad ne pitaš ništa, priča bi bila skroz drugačija. Potrebno je da sednete i pirazgovarate, vidim da imate blizance, znači neće biti da pna ništa ne radi. Možda njoj zapravo nedostaje posao i odlazak iz kuće, da može da se vrati. Tada bi sve bilo drugačije nego da misli ceo dan o ručku i deci. Inače, žena koja sprema kuću nije tu 24 h (imam i ja pomoć u kući) nego dođe za veliko spremanje, sve ostalo je na meni, jer muž ne stiže ništa. Da prvo razumeš da nije da ona ne radi pa onda sve ostalo.

Luka

pre 1 godinu

Moja djeca imaju 4 godine. Zivot sa zenom je bio komplikovan pre radjanja dece ali nakon njih, mozda 9 meseci nakon rodjenja, postao je pakao, i dalje traje. Oko vecine stvari imamo razlicita misljenja. Stalno prica o dogovaranjima ali ne prihvata druga misljenja i u svemu me ponistava, i pred decom. Dosli smo do toga da mi ona prvo deli lekciju a onda iza nje dodje dete i kao udari me rukom jer sam nevaljao. Decu je monopolizovala za sebe i svoju familiju. Na svakom koraku vrsi razne varijante psihickog nasilja nada mnom. Finansiram je, od kada je dosla kod mene ne radi. Placam deci skolu, vozim ih cesto u skolu, placam zenu da cisti po kuci, nema finansijskih briga. Jedina stvar koju mi ucini je zajednicki rucak, sve ostalo sam sebi sredjujem. Mnoge danasnje zene jednostavno nisu u stanju da izadju na kraj sa decom. Moja zena i dalje deci stavlja hranu u usta iako imaju 4 god. Od hranjenja je napravila pravu dramu. Naucila ih je kmece oko svega i ne mogu da budu 5 min bez nadzora. Sav taj nivo isfrustriranosti i pritiska da sve mora da bude savrseno i po nekom protokolu nas je sve ucinio anksioznim. Sada se trudim da sto manje vremena budem pored nje, smanjili smo nivo komunikacije i zivimo u rangu kohabitacije. Realtivno cesto pomislim da je ostavim a onda se setim kako se ocevi tratiraju u brakorazvodnim parnicama. Tuzno, imamo predivnu decu i nista nam ne fali u zivotu, ali svakodnevni osecaj je mucan i jadan.

Један Тата

pre 1 godinu

Ово је драгоцено да се јавно прича о томе јер некоме ће спасити живот.

Очеви такође пролазе кроз пакао јер су ту за своје супруге и често не знамо шта се дешава јер смо сви исцрпљени.

Причајте људи, не стидите се.

Рон Џереми

pre 1 godinu

Читајући шта пише већина данашњих мама није ни чудо што нестајемо. Додаш незреле очеве и не можеш да се не запиташ како ће свет изгледати за 30 година. Лошије него данас сигурно. Жао ми деце.

dd

pre 1 godinu

Porodila sam se pre tri meseca - pakao. Prvi mesec bol bol bol, epiziotomija, ne moze da se hoda ni sedi.
Grudi bole uzasno dok beba sisa - svaka dva sata, placem kod svakog dojenja. Prvi put u zivotu zalim sto dan ne traje krace.
Drugi mesec, malo prolazi bol, dolaze bebini grcevi. Plac, zacenjivanje, nosanje, strah sta je normalno, sta nije, iscrpljenost. Svako jutro pomislim unapred: mrzim ovaj dan.
Treci mesec, beba se osmehuje, to malo olaksava stvari. Jos ne izlazimo bas, zivot ima malo dodirnih tacaka sa onim prethodnim, ali cini se da ce biti sve ok.
To da zaboravis na sav bol kad uzmes bebu u narucje i da si uvek srecan i veseo jer imas bebu, uopste nije realnost.

pobeći negde...

pre 1 godinu

@ gordana
Naravno da ne misli, to što govori se odnosi na stigmu koja vlada u našim krajevima kada je potrebno potražiti stručnu pomoć psihologa, psihijatra...

Maja

pre 1 godinu

Ako ima ikoga kome ce pomoci da cuje/procita da se to i drugima desava:

Eto, i meni je bilo jaaaako lose godinu dana posle prvog porodjaja. U jednom danu se ceo zivot promeni iz korena. Nedostatak sna, svaki put kad legnem znam da cu za dva sata morati da ustanem, pa zbog tog straha ne mogu nikako da zaspim. Svi poznanici nastavljaju svoje uobicajene lagane zivote, a ja sama po ceo dan sa malom bebom. Ceo dan si zauzeta ili oko bebe, ili pranje vesa, ili kuvanje... I jos dojenje mi nikako nije islo, dete je sisalo, ali nije napredovalo (dok sa 8 meseci nisam presla na flasicu).

I sto je najgore od svega - sve ostale zene koje ili sada imaju bebu ili su je imale izgleda da se super snalaze, sve nasmejane, kazu sjajno im ide. Osecas se ko najgori izrod. I ja sam na kraju isla kod psihologa, i tu sam upoznala druge mame sa istim problemom. To mi je najvise pomoglo- nisam jedina!!!!

Sa drugom bebom je sve islo dobro. Sto mi je tada moja mama rekla: Pa kod tebe je razlika izmedju prve i druge bebe ko zemlja i nebo. Zato sto sam tada znala da ce sve to proci i biti u redu, na osnovu prvog iskustva.


Zato mame zapamtite dobro: niste jedine koje imaju teskoce i sve ce to proci.

Moja deca sada imaju 14 i 11 godina, i ponekad se sledim pri pomisli da sam mogla da ih/zivot tada "svojevoljno napustim" i da nikad nisam videla kako su predivni porasli :). To mi je nauk za buducnost, ako mi ponovo krene na lose: sve prolazi, pa i poteskoce, doci ce bolji dani!

gordana

pre 1 godinu

Da li neko na ovom svetu moze pomisliti da je"sramota da se osecas lose".To je stanje.Da li si Ana toliko ogranicena da ti to uopste pada na pamet.Ne bih komentarisala ali zaista ne mogu da verujem sta pojedine javne licnosti izjavljuju.

Maja

pre 1 godinu

Ako ima ikoga kome ce pomoci da cuje/procita da se to i drugima desava:

Eto, i meni je bilo jaaaako lose godinu dana posle prvog porodjaja. U jednom danu se ceo zivot promeni iz korena. Nedostatak sna, svaki put kad legnem znam da cu za dva sata morati da ustanem, pa zbog tog straha ne mogu nikako da zaspim. Svi poznanici nastavljaju svoje uobicajene lagane zivote, a ja sama po ceo dan sa malom bebom. Ceo dan si zauzeta ili oko bebe, ili pranje vesa, ili kuvanje... I jos dojenje mi nikako nije islo, dete je sisalo, ali nije napredovalo (dok sa 8 meseci nisam presla na flasicu).

I sto je najgore od svega - sve ostale zene koje ili sada imaju bebu ili su je imale izgleda da se super snalaze, sve nasmejane, kazu sjajno im ide. Osecas se ko najgori izrod. I ja sam na kraju isla kod psihologa, i tu sam upoznala druge mame sa istim problemom. To mi je najvise pomoglo- nisam jedina!!!!

Sa drugom bebom je sve islo dobro. Sto mi je tada moja mama rekla: Pa kod tebe je razlika izmedju prve i druge bebe ko zemlja i nebo. Zato sto sam tada znala da ce sve to proci i biti u redu, na osnovu prvog iskustva.


Zato mame zapamtite dobro: niste jedine koje imaju teskoce i sve ce to proci.

Moja deca sada imaju 14 i 11 godina, i ponekad se sledim pri pomisli da sam mogla da ih/zivot tada "svojevoljno napustim" i da nikad nisam videla kako su predivni porasli :). To mi je nauk za buducnost, ako mi ponovo krene na lose: sve prolazi, pa i poteskoce, doci ce bolji dani!

dd

pre 1 godinu

Porodila sam se pre tri meseca - pakao. Prvi mesec bol bol bol, epiziotomija, ne moze da se hoda ni sedi.
Grudi bole uzasno dok beba sisa - svaka dva sata, placem kod svakog dojenja. Prvi put u zivotu zalim sto dan ne traje krace.
Drugi mesec, malo prolazi bol, dolaze bebini grcevi. Plac, zacenjivanje, nosanje, strah sta je normalno, sta nije, iscrpljenost. Svako jutro pomislim unapred: mrzim ovaj dan.
Treci mesec, beba se osmehuje, to malo olaksava stvari. Jos ne izlazimo bas, zivot ima malo dodirnih tacaka sa onim prethodnim, ali cini se da ce biti sve ok.
To da zaboravis na sav bol kad uzmes bebu u narucje i da si uvek srecan i veseo jer imas bebu, uopste nije realnost.

Luka

pre 1 godinu

Moja djeca imaju 4 godine. Zivot sa zenom je bio komplikovan pre radjanja dece ali nakon njih, mozda 9 meseci nakon rodjenja, postao je pakao, i dalje traje. Oko vecine stvari imamo razlicita misljenja. Stalno prica o dogovaranjima ali ne prihvata druga misljenja i u svemu me ponistava, i pred decom. Dosli smo do toga da mi ona prvo deli lekciju a onda iza nje dodje dete i kao udari me rukom jer sam nevaljao. Decu je monopolizovala za sebe i svoju familiju. Na svakom koraku vrsi razne varijante psihickog nasilja nada mnom. Finansiram je, od kada je dosla kod mene ne radi. Placam deci skolu, vozim ih cesto u skolu, placam zenu da cisti po kuci, nema finansijskih briga. Jedina stvar koju mi ucini je zajednicki rucak, sve ostalo sam sebi sredjujem. Mnoge danasnje zene jednostavno nisu u stanju da izadju na kraj sa decom. Moja zena i dalje deci stavlja hranu u usta iako imaju 4 god. Od hranjenja je napravila pravu dramu. Naucila ih je kmece oko svega i ne mogu da budu 5 min bez nadzora. Sav taj nivo isfrustriranosti i pritiska da sve mora da bude savrseno i po nekom protokolu nas je sve ucinio anksioznim. Sada se trudim da sto manje vremena budem pored nje, smanjili smo nivo komunikacije i zivimo u rangu kohabitacije. Realtivno cesto pomislim da je ostavim a onda se setim kako se ocevi tratiraju u brakorazvodnim parnicama. Tuzno, imamo predivnu decu i nista nam ne fali u zivotu, ali svakodnevni osecaj je mucan i jadan.

pobeći negde...

pre 1 godinu

@ gordana
Naravno da ne misli, to što govori se odnosi na stigmu koja vlada u našim krajevima kada je potrebno potražiti stručnu pomoć psihologa, psihijatra...

Један Тата

pre 1 godinu

Ово је драгоцено да се јавно прича о томе јер некоме ће спасити живот.

Очеви такође пролазе кроз пакао јер су ту за своје супруге и често не знамо шта се дешава јер смо сви исцрпљени.

Причајте људи, не стидите се.

kit

pre 1 godinu

@Luka, tvoja deca, vačjda njih dvoje, od 4 godine idu u školu? Žena se porodila i samo sedi, ne da ti da budeš sa decom, tera te da je FINANSIRAŠ OTKAD JE DOŠLA KOD TEBE!!!, niste u braku - jer u braku je SVE ZAJEDNIČKO. Ja "došao kod žene" kao student, njeni i moji nas finansirali, živeo kod njenih dok nisam otvotio svoju ordinaciju a trebalo je vremena. Ona nije bila zaposlena ali je imala posla ceo dan, za mene, njene roditelje, moje roditelje, i posle dvoje dece. Sada imamo vremena da putujemo ali niko nikad nije rekao da sam ja došao kod njih i da me finansiraju, to je izrazito ružno. Sa decom je više bila ona, ali se ja nikad nisam držao po strani. Znaš kako, happy wife happy life, pa sad gledaj gde grešiš.

gordana

pre 1 godinu

Da li neko na ovom svetu moze pomisliti da je"sramota da se osecas lose".To je stanje.Da li si Ana toliko ogranicena da ti to uopste pada na pamet.Ne bih komentarisala ali zaista ne mogu da verujem sta pojedine javne licnosti izjavljuju.

Kaja

pre 1 godinu

@ Luka
Da nju pitamo, a verovatno je nikad ne pitaš ništa, priča bi bila skroz drugačija. Potrebno je da sednete i pirazgovarate, vidim da imate blizance, znači neće biti da pna ništa ne radi. Možda njoj zapravo nedostaje posao i odlazak iz kuće, da može da se vrati. Tada bi sve bilo drugačije nego da misli ceo dan o ručku i deci. Inače, žena koja sprema kuću nije tu 24 h (imam i ja pomoć u kući) nego dođe za veliko spremanje, sve ostalo je na meni, jer muž ne stiže ništa. Da prvo razumeš da nije da ona ne radi pa onda sve ostalo.

Рон Џереми

pre 1 godinu

Читајући шта пише већина данашњих мама није ни чудо што нестајемо. Додаш незреле очеве и не можеш да се не запиташ како ће свет изгледати за 30 година. Лошије него данас сигурно. Жао ми деце.

šuška se

pre 1 godinu

Crni Luka, ti si očekivao da žena sve radi umesto tebe kao mama što ti je radila, plus i oko dece jer se žališ da svoje četvorogodišnjake ponekad ti voziš u školu? Ne znam nijedno dete od 4 da je već krenulo u školu. Ne može žena da monopolizije decu, može jedino ona sama da ih vaspitava ako si ti inertan što se toga tiče pa mora sve ona sama.
Manite nas ovakvih kukavačkih komentara, žena verovatno pada s nogu, a on očekivao da dobije slugu koja mu gaji/rađa decu pa sad kuka.

gordana

pre 1 godinu

Da li neko na ovom svetu moze pomisliti da je"sramota da se osecas lose".To je stanje.Da li si Ana toliko ogranicena da ti to uopste pada na pamet.Ne bih komentarisala ali zaista ne mogu da verujem sta pojedine javne licnosti izjavljuju.

Рон Џереми

pre 1 godinu

Читајући шта пише већина данашњих мама није ни чудо што нестајемо. Додаш незреле очеве и не можеш да се не запиташ како ће свет изгледати за 30 година. Лошије него данас сигурно. Жао ми деце.

Luka

pre 1 godinu

Moja djeca imaju 4 godine. Zivot sa zenom je bio komplikovan pre radjanja dece ali nakon njih, mozda 9 meseci nakon rodjenja, postao je pakao, i dalje traje. Oko vecine stvari imamo razlicita misljenja. Stalno prica o dogovaranjima ali ne prihvata druga misljenja i u svemu me ponistava, i pred decom. Dosli smo do toga da mi ona prvo deli lekciju a onda iza nje dodje dete i kao udari me rukom jer sam nevaljao. Decu je monopolizovala za sebe i svoju familiju. Na svakom koraku vrsi razne varijante psihickog nasilja nada mnom. Finansiram je, od kada je dosla kod mene ne radi. Placam deci skolu, vozim ih cesto u skolu, placam zenu da cisti po kuci, nema finansijskih briga. Jedina stvar koju mi ucini je zajednicki rucak, sve ostalo sam sebi sredjujem. Mnoge danasnje zene jednostavno nisu u stanju da izadju na kraj sa decom. Moja zena i dalje deci stavlja hranu u usta iako imaju 4 god. Od hranjenja je napravila pravu dramu. Naucila ih je kmece oko svega i ne mogu da budu 5 min bez nadzora. Sav taj nivo isfrustriranosti i pritiska da sve mora da bude savrseno i po nekom protokolu nas je sve ucinio anksioznim. Sada se trudim da sto manje vremena budem pored nje, smanjili smo nivo komunikacije i zivimo u rangu kohabitacije. Realtivno cesto pomislim da je ostavim a onda se setim kako se ocevi tratiraju u brakorazvodnim parnicama. Tuzno, imamo predivnu decu i nista nam ne fali u zivotu, ali svakodnevni osecaj je mucan i jadan.

Kaja

pre 1 godinu

@ Luka
Da nju pitamo, a verovatno je nikad ne pitaš ništa, priča bi bila skroz drugačija. Potrebno je da sednete i pirazgovarate, vidim da imate blizance, znači neće biti da pna ništa ne radi. Možda njoj zapravo nedostaje posao i odlazak iz kuće, da može da se vrati. Tada bi sve bilo drugačije nego da misli ceo dan o ručku i deci. Inače, žena koja sprema kuću nije tu 24 h (imam i ja pomoć u kući) nego dođe za veliko spremanje, sve ostalo je na meni, jer muž ne stiže ništa. Da prvo razumeš da nije da ona ne radi pa onda sve ostalo.

dd

pre 1 godinu

Porodila sam se pre tri meseca - pakao. Prvi mesec bol bol bol, epiziotomija, ne moze da se hoda ni sedi.
Grudi bole uzasno dok beba sisa - svaka dva sata, placem kod svakog dojenja. Prvi put u zivotu zalim sto dan ne traje krace.
Drugi mesec, malo prolazi bol, dolaze bebini grcevi. Plac, zacenjivanje, nosanje, strah sta je normalno, sta nije, iscrpljenost. Svako jutro pomislim unapred: mrzim ovaj dan.
Treci mesec, beba se osmehuje, to malo olaksava stvari. Jos ne izlazimo bas, zivot ima malo dodirnih tacaka sa onim prethodnim, ali cini se da ce biti sve ok.
To da zaboravis na sav bol kad uzmes bebu u narucje i da si uvek srecan i veseo jer imas bebu, uopste nije realnost.

Maja

pre 1 godinu

Ako ima ikoga kome ce pomoci da cuje/procita da se to i drugima desava:

Eto, i meni je bilo jaaaako lose godinu dana posle prvog porodjaja. U jednom danu se ceo zivot promeni iz korena. Nedostatak sna, svaki put kad legnem znam da cu za dva sata morati da ustanem, pa zbog tog straha ne mogu nikako da zaspim. Svi poznanici nastavljaju svoje uobicajene lagane zivote, a ja sama po ceo dan sa malom bebom. Ceo dan si zauzeta ili oko bebe, ili pranje vesa, ili kuvanje... I jos dojenje mi nikako nije islo, dete je sisalo, ali nije napredovalo (dok sa 8 meseci nisam presla na flasicu).

I sto je najgore od svega - sve ostale zene koje ili sada imaju bebu ili su je imale izgleda da se super snalaze, sve nasmejane, kazu sjajno im ide. Osecas se ko najgori izrod. I ja sam na kraju isla kod psihologa, i tu sam upoznala druge mame sa istim problemom. To mi je najvise pomoglo- nisam jedina!!!!

Sa drugom bebom je sve islo dobro. Sto mi je tada moja mama rekla: Pa kod tebe je razlika izmedju prve i druge bebe ko zemlja i nebo. Zato sto sam tada znala da ce sve to proci i biti u redu, na osnovu prvog iskustva.


Zato mame zapamtite dobro: niste jedine koje imaju teskoce i sve ce to proci.

Moja deca sada imaju 14 i 11 godina, i ponekad se sledim pri pomisli da sam mogla da ih/zivot tada "svojevoljno napustim" i da nikad nisam videla kako su predivni porasli :). To mi je nauk za buducnost, ako mi ponovo krene na lose: sve prolazi, pa i poteskoce, doci ce bolji dani!

kit

pre 1 godinu

@Luka, tvoja deca, vačjda njih dvoje, od 4 godine idu u školu? Žena se porodila i samo sedi, ne da ti da budeš sa decom, tera te da je FINANSIRAŠ OTKAD JE DOŠLA KOD TEBE!!!, niste u braku - jer u braku je SVE ZAJEDNIČKO. Ja "došao kod žene" kao student, njeni i moji nas finansirali, živeo kod njenih dok nisam otvotio svoju ordinaciju a trebalo je vremena. Ona nije bila zaposlena ali je imala posla ceo dan, za mene, njene roditelje, moje roditelje, i posle dvoje dece. Sada imamo vremena da putujemo ali niko nikad nije rekao da sam ja došao kod njih i da me finansiraju, to je izrazito ružno. Sa decom je više bila ona, ali se ja nikad nisam držao po strani. Znaš kako, happy wife happy life, pa sad gledaj gde grešiš.

pobeći negde...

pre 1 godinu

@ gordana
Naravno da ne misli, to što govori se odnosi na stigmu koja vlada u našim krajevima kada je potrebno potražiti stručnu pomoć psihologa, psihijatra...

Један Тата

pre 1 godinu

Ово је драгоцено да се јавно прича о томе јер некоме ће спасити живот.

Очеви такође пролазе кроз пакао јер су ту за своје супруге и често не знамо шта се дешава јер смо сви исцрпљени.

Причајте људи, не стидите се.

šuška se

pre 1 godinu

Crni Luka, ti si očekivao da žena sve radi umesto tebe kao mama što ti je radila, plus i oko dece jer se žališ da svoje četvorogodišnjake ponekad ti voziš u školu? Ne znam nijedno dete od 4 da je već krenulo u školu. Ne može žena da monopolizije decu, može jedino ona sama da ih vaspitava ako si ti inertan što se toga tiče pa mora sve ona sama.
Manite nas ovakvih kukavačkih komentara, žena verovatno pada s nogu, a on očekivao da dobije slugu koja mu gaji/rađa decu pa sad kuka.