Danas slavimo Đurđic, a ove srpske običaje morate da znate
Srpska pravoslavna crkva (SPC) danas slavi praznik posvećen prenosu moštiju Svetog Georgija iz Nikomidije u Lidu palestinsku, u narodu poznatiji kao Đurđic.
16.11.2026.
8:28
Sveti Georgije bio je rimski vojnik u gardi cara Dioklecijana, koji je mučenički stradao tokom progona hrišćana, a u hrišćanstvu se slavi kao Sveti Đorđe. Pogubljen je 303. godine zato što je odbio poslušnost caru Dioklecijanu, velikom progonitelju hrišćana i izjavio da se ne plaši da umre za svoju veru. Sveti Đorđe je veoma poštovan u srpskom narodu.
Slavi se dva puta godišnje - 16. novembra po novom kalendaru kao Đurđic, odsnosno praznik prenosa moštiju svetitelja u Palestinu i polaganja u velelepni, njemu posvećeni hram, i 6. maja kao Đurđevdan, dan smrti Svetog Georgija. U hrišćanskoj ikonografiji Sveti Georgije se od 7. veka prikazuje kao vojnik, bez konja, u stojećem stavu i sa kopljem ili mačem u desnoj ruci.
Od 9. veka se pojavljuje još jedan prikaz Svetog Georgija - na konju, u vojvodskom odelu, kako kopljem ubija aždaju. Pre nego što je preminuo, Sveti Georgije je zamolio svog slugu da mu telo odnese u Palestinu, odakle mu je majka bila rodom i gde je imao veliko imanje koje je razdao siromasima, što je sluga i uradio.
U vreme cara Konstantina Velikog, hrišćani su u Lidi podigli hram posvećen Svetom Georgiju, a prilikom osvećenja toga hrama u njega su prenete svetiteljeve mošti.
Sveti Georgije je vrlo poštovan u srpskom narodu, a posvećene su mu mnoge crkve i manastiri: Đurđevi Stupovi, Vraćevšnica, Staro Nagoričino, hram na Oplencu, Bogovađa.
Đurđic je krsna slava brojnih srpskih porodica, a prema narodnom verovanju označava i početak zime i Vučjih dana, koji traju do Mratindana, 24. novembra.
Po običajnom kalendaru, u tom periodu, ništa se ne daje iz kuće, žene ne rade ručne radove, obućari i krojači odmaraju. Ne ide se u lov na vukove.
Prema narodnom verovanju, zima dolazi sa Đurđicem, a odlazi sa Đurđevdanom.

Komentari 0
Pogledaj komentare Pošalji komentar