Za sve majke

Deca najviše pate: Posledice odrastanja uz majku koja stalno glumi žrtvu

Odrastanje uz majku koja stalno ističe sopstvenu patnju može kod deteta stvoriti osećanje krivice, preteranu odgovornost i teškoće u postavljanju granica.

16.11.2026.

15:46

Izvor: 24sedam/D.R.

0
Deca najviše pate: Posledice odrastanja uz majku koja stalno glumi žrtvu
Studio Romantic/Shutterstock

Podeli:

Neke majke često govore koliko su se žrtvovale za porodicu, kako ih niko ne razume i koliko su zbog drugih propatile. Njihova osećanja postaju središte porodičnog života, a dete s vremenom može početi da veruje kako je upravo ono odgovorno za majčinu sreću.

Iako takvo ponašanje ne mora biti namerno, posledice mogu biti ozbiljne. Dete koje stalno pokušava da uteši roditelja ponekad prerano preuzima ulogu odrasle osobe.

Dete postaje majčin utešitelj

Kada majka često govori da je nesrećna, neshvaćena ili da je sve podredila drugima, dete može početi da potiskuje sopstvene potrebe kako je ne bi dodatno uznemirilo.

U psihologiji postoji pojam emocionalna parentifikacija. On opisuje situaciju u kojoj dete preuzima odgovornost za emocionalne potrebe roditelja, postajući njegov utešitelj, poverenik ili posrednik u porodičnim sukobima.

Deca najviše pate: Posledice odrastanja uz majku koja stalno glumi žrtvu
DimaBerlin/Shutterstock

Pregled istraživanja objavljen u časopisu International Journal of Environmental Research and Public Health povezuje ovakvu zamenu uloga s različitim emocionalnim teškoćama, naročito kada je dugotrajna i prevazilazi detetove razvojne mogućnosti.

Osećanje krivice prati ga i kada odraste

Dete koje često sluša koliko je majka zbog njega žrtvovala može steći utisak da nema pravo na sopstvene želje.

Kasnije mu može biti teško da kaže "ne", donese odluku koja se roditelju ne dopada ili postavi granice bez osećanja krivice.

Istraživanja o roditeljskoj psihološkoj kontroli ukazuju na to da izazivanje krivice kod dece može imati veze sa samookrivljavanjem i osećanjem preterane odgovornosti za tuđe emocije.

Ljubav počinje da liči na obavezu

U takvoj porodici dete može naučiti da ljubav znači stalno odricanje, ugađanje i brigu o drugima.

Zbog toga kasnije ponekad zanemaruje sopstvene potrebe, izbegava sukobe ili oseća da mora rešavati probleme bliskih ljudi.

Deca najviše pate: Posledice odrastanja uz majku koja stalno glumi žrtvu
Arsenii Palivoda/Shutterstock

Ipak, važno je naglasiti da majka koja prolazi kroz težak period nije automatski roditelj koji emocionalno opterećuje dete. Presudna je razlika između povremenog pokazivanja tuge i dugotrajnog očekivanja da dete bude odgovorno za roditeljevo emocionalno stanje.

Šta detetu zapravo treba?

Detetu je potrebno da zna da su njegova osećanja važna, da sme da bude ljuto, tužno ili nezadovoljno i da nije dužno da usrećuje roditelja.

Odrasli imaju pravo na podršku, ali tu podršku prvenstveno treba da traže među drugim odraslima, a ne od dece.