Ovom scenom Merilin Monro je verovatno stvorila jedan od najupečatljivijih trenutaka u istoriji filma: bela haljina nad rešetkom metroa, crvene usne, platinasto plava kosa, holivudski glamur. Malo koja žena 20. veka je bila i ikona – i u isto vreme svedena pre svega na svoj izgled.I te septembarske noći 1954. u Njujorku, kada je snimana legendarna scena iz komedije "Sedam godina vernosti", stotine fotografa i radoznalaca posmatrale su kako Merilin više puta pozira iznad ventilacionog otvora, kako joj haljina poleće uvis i kako pokušava da ne otkrije previše, a da ipak deluje kao da se zabavlja kao nikad u životu. Ironično, upravo ta scena morala je kasnije ponovo da se snimi, jer su tonski zapisi zbog buke bili neupotrebljivi.Sto godina od njenog rođenja i više od 60 godina posle smrti, Merilin Monro danas se sagledava u drugačijem svetlu. Odavno više nije samo seks-simbol pedesetih, već i rana figura ženskog samoodređenja u filmskoj industriji kojom su dominirali muškarci – protivrečna, ranjiva, inteligentna i često ispred svog vremena.Od Norme Džin do Merilin MonroSNAP / Zuma Press / ProfimediaRođena je 1. juna 1926. u Los Anđelesu kao Norma Džin Mortenson. Njeno detinjstvo obeležili su hraniteljske porodice, domovi i nesigurnost.Karijeru je započela kao model, pre nego što su je otkrili filmski studiji. Rano je naučila da se žene u Holivudu ocenjuju pre svega po izgledu. Od Norme Džin nastala je "Merilin Monro" – ime koje je zvučalo kao umetnička tvorevina i upravo to je i trebalo da bude.Holivud ju je oblikovao u zavodljivu plavušu: senzualnu, razigranu, naizgled naivnu. Filmovi poput "Muškarci više vole plavuše", kao i dve komedije Bilija Vajldera "Sedam godina vernosti" i "Neki to vole vruće", učinili su je svetski poznatom.Književnost, politika i umetnostSupplied by LMK / Landmark / ProfimediaIza javne figure, međutim, krila se žena koja je želela da bude shvaćena ozbiljno – i kao glumica i kao osoba. Dok su je studiji svodili na stereotipne uloge, Monro je intenzivno radila na glumačkom usavršavanju, čitala svetsku književnost i zanimala se za politiku, umetnost i psihoanalizu.Fotografkinja Iv Arnold zabeležila je 1955. jedan trenutak koji pokazuje tu drugačiju Merilin: na dečjem igralištu sedi zadubljena u "Uliksa" Džejmsa Džojsa. U svojoj knjizi "The Retrospect" Arnold je kasnije pisala da je Monro roman uvek držala u kolima i naglas čitala delove, jer je volela zvuk teksta – iako joj nije bio lak.I danas se uz tu fotografiju često tvrdi da je Merilin knjigu držala samo zbog kamere. Ona je, međutim, više puta odbacivala taj kliše.Samouvereno protiv industrije zabaveSnap / Shutterstock Editorial / ProfimediaDanas mnoge feministkinje u Monro vide ženu koja se rano suprotstavila mehanizmima industrije zabave. Tačno je razumela koliko se njeno telo i njena privlačnost komercijalno koriste – ali je tu sliku istovremeno strateški koristila za sopstveni uspon. Nije, dakle, bila samo žrtva seksističkog sistema, već je pokušavala i da pravila tog sistema okrene u svoju korist.Važan korak bilo je osnivanje sopstvene produkcijske kuće krajem 1954. godine – što je za jednu glumicu tada bilo izuzetno neuobičajeno. Monro je želela veću kontrolu nad ulogama, bolje ugovore i ozbiljnije projekte. Izborila se za veće honorare, javno se suprotstavljala producentima i odbijala uloge koje joj se nisu dopadale. U vreme kada su studiji gotovo potpuno kontrolisali svoje zvezde, to je bio izuzetno samouveren potez."Nestabilna i neprofesionalna"UtCon Collection / Alamy / ProfimediaIstovremeno, Monro je ostala zarobljena u protivrečnostima svog vremena. Javnost je slavila njenu ženstvenost i erotičnost, ali su se iste te osobine kasnije okretale protiv nje. Mediji su je često opisivali kao nestabilnu, tešku ili neprofesionalnu – etikete koje se i danas prečesto lepe snažnim ženama koje se suprotstavljaju očekivanjima.I njen privatni život postao je projekciono platno javnosti. Brakovi sa bejzbol zvezdom Džoom DiMađom i dramaturgom Arturom Milerom, kao i njene psihičke krize i zavisnost od lekova, bili su predmet stalne medijske eksploatacije.Kada je Monro 1962. umrla u 36. godini, odmah je započelo stvaranje mita. Do danas kruže teorije zavere o njenoj smrti. Posebno se uporno održava tvrdnja da je uklonjena zbog veza sa porodicom Kenedi – iako za to nema dokaza. #MeToo menja pogled na MonroArchive PL / Alamy / ProfimediaPoslednjih godina pogled na Merilin Monro ponovo se menja. Pokret #MeToo i rasprave o zloupotrebi moći u Holivududoprinele su novom čitanju njene priče. Danas mnogi uviđaju koliko je trpela u studijskom sistemu koji je žene istovremeno idealizovao i kontrolisao.I biografski film "Plavuša" (2022), sa Anom de Armas u glavnoj ulozi, preuzeo je tu perspektivu. Film prikazuje Monro pre svega kao ranjivu i traumatizovanu ženu. Dok su jedni u tome videli nemilosrdnu kritiku holivudskog odnosa prema ženama, drugi su zamerili da je Monro ponovo svedena na patnju i ulogu žrtve.Merilin Monro je vrlo rano platila cenu ženske vidljivosti. Bila je poželjna, ali retko poštovana. Slavna, ali slabo zaštićena. Inteligentna i obrazovana, ali svedena na ulogu stalno dostupnog seks-simbola.Upravo u tome možda leži i njeno feminističko nasleđe: pokazala je još pedesetih godina koliko je složeno žensko samoodređenje u svetu koji žene istovremeno obožava i kontroliše. To što je njen lik i sto godina nakon rođenja i dalje globalno prepoznatljiv govori o tome koliko je snažno obeležila savremenu pop-kulturu.
Plavuša, glumica, buntovnica: Životna priča Merilin Monro zbog koje je bila nesrećna
Dugo je pre svega važila za seks-simbol. Danas je pogled drugačiji: Merilin Monro – između slave, kontrole i nove feminističke interpretacije.
02.06.2026.
14:36
Izvor: DW/Zilke Vinš
Vrati se na vest
1 Ostavite komentar