Lako smo dotakli dno

Kako smo od "žena, majka, kraljica" došli do "žena fudbalera"?

Iako je ovogodišnji Mundijal odavno gotova priča, pojedini detalji, bolje rečeno, intrigantni momenti sa sportskog takmičenja me i dalje proganjaju.

26.07.2026.

14:47

Autor:  Jana Vujačić Jana Vujačić

0
Kako smo od "žena, majka, kraljica" došli do "žena fudbalera"?
Icon Sport / Sipa USA / Profimedia

Podeli:

Može se reći da je Svetsko prvenstvo u fudbalu bilo više od igre na terenu, jer su i dešavanja u navijačkom delu bila podjednako važna koliko i borba za prvaka sveta – ili se bar meni tako činilo.

Imam utisak da su tribine SP bile rezervisane za sve osim za istinske ljubitelje fudbala, te da se najviše prostora u medijima posvećivalo "vatrenim navijačicama", koje su došle da bodre svoju zemlju u atraktivnim modnim kombinacijama i, naravno, ženama fudbalera kojima su se kroz medijske naslove  pripisivale uzvišene osobine. 

Kako smo od žena, majka, kraljica došli do žena fudbalera?
Jose Breton/AFP7 / Shutterstock Editorial / Profimedia

I tu dolazimo do problema koji me muči – zašto je zvanje "žena fudbalera" postalo društveno prihvatljivi momenat u životu jedne žene? 

"Žena, majka, kraljica... i žena fudbalera"

Patrijarhat nije samo problem siromašnih, već i onih koji su videli malo dalje od svog komšiluka. Biti "žena fudbalera" znači biti žena kojoj se oduzima autonomija i pripisuju "uzvišene osobine" požrtvovanosti – a to puki narod najviše voli da čuje.

Vrednost žene fudbalera meri se uspehom njenog supruga te Antonela Rokuco, supruga Lionela Mesija, ne može biti u istom košu kao, primera radi, supruga nekog reprezentativca Zelenortskih ostrva.

Kako smo od žena, majka, kraljica došli do žena fudbalera?
Rich Storry / Getty images / Profimedia

Njena duhovna vrednost je u direktnoj relaciji s imenom njenog partnera, te smo nekoliko puta do sada imali priliku da čitamo naslove u medijima, poput "Mesijeva supruga blista pored njega", "Ljubav Mesija i njegove supruge počela je još u detinjstvu", itd... 

Ovakvim medijskim narativima se sakati ličnost jedne žene, a sve počinje oduzimanjem imena i prezimena. Ona u javnim glasilima nije više Antonela Rokuco, već "Mesijeva supruga" i samim tim se čitava njena tragedija romantizuje.

Kako smo od žena, majka, kraljica došli do žena fudbalera?
EPA-EFE/TERESA SUAREZ

Šta je žena kad nije žena fudbalera?

Ako pogledate profile svih tih "žena fudbalera" na mrežama primetićete da se u većini slučajeva predstavljaju kao influenserke koje objavljuju svoje fotografije, idilične porodične kadrove ili, pak, zajedničke fotografije s jačom polovinom (obično praćene krindž izlivima nežnosti).

Bez obzira na različitost njihovih sadržaja na mrežama, svima njima je zajedničko jedno – nedostatak sopstvenih životnih interesovanja.

Titula "žena fudbalera" je u ovakvim uslovima društveno opravdana jer je u korelaciji s mužem fudbalerom, što nam samo potvrđuje vladajuće mišljenje – žena ne može i ne sme da egzistira kao samostalna jedinka društva...

A ukoliko pokuša da se otrgne od tih narativa, hladan tuš realnosti je uvek tu da je podseti na njenu primarnu ulogu negovateljice muškog roda.

Imali smo i jedno osveženje...

Ipak, jedan par je uspeo da se otrgne od ovih socijalnih uloga, te su postali prava senzacija na mrežama. Reč je o španskom reprezentativcu Rodrigu Hernandesu i njegovoj partnerki Lauri.

On nije tipični fudbaler, a ona nije tipična žena fudbalera

Kako smo od žena, majka, kraljica došli do žena fudbalera?
DPPI, DPPI Media / Alamy / Profimedia

Rodri je fakultetski obrazovan sportista, a njegova lepa Laura, gle čuda, nije influenserka. Školuje se za hirurga i svoju privatnost čuva dalje od očiju znatiželjnog sveta – a čak se i retko pojavljuju zajedno u javnosti.

Ono što mi je privuklo pažnju kod ovog para jeste činjenica da su u vezi još od fakultetskih dana te da su, kako je istakao jednom prilikom sam fudbaler, jedno drugom velika podrška u karijerama.

Kako smo od žena, majka, kraljica došli do žena fudbalera?
CYRIL MOREAU / Bestimage / Profimedia

Iako imaju različite karijerne puteve, oni ih ne sprečavaju da budu ljubavni partneri koji se vole i poštuju. Laura nije odustala od sebe da bi bila "velika podrška mužu na tribinama", a on nije tražio od nje da bude "žena fudbalera".

Time su jasno i glasno stavili do znanja – volimo se, ali svako ima svoj put ili, što bi Samanta Džouns rekla:

"I love you, but I love me more...".