Recepti

Da li se restorani nalaze u krizi?

Jerg Ciprik je jedan od najpoznatijih gastronomskih kritičara u Nemačkoj, a u svojoj novoj knjizi "U vražjoj kuhinji" se obračunava s "visokom kujnom", posebno s takozvanim molekularnim kulinarstvom.

Petak, 25.03.2011.

17:56

Podrazumevana plava slika

Podeli:

Da li se restorani nalaze u krizi? Enzimi kojima su slepljeni komadici mesa, podvaljivanje jeftinih pod skupe sorte riba, lazni tartufi iz Kine... popis grehova koje ovaj dugogodisnji novinar nedeljnika Stern pripisuje vrhunskim gastronomima je poprilicno dugacak. U "U vrazjoj kuhinji" on se bas okomljuje na molekularnu kuhinju koja je kao malo koji trend u istoriji kulinarstva preplavila svetske restorane. Pri tom i poznati kuvari, poput rodonacelnika molekularne kuhinje i mozda najboljeg kuvara na svetu Ferana Adrijea, u borbi za trziste posezu za sumnjivim metodama. "Uzmimo na primer Adrijeov proizvod 'Power Pulver' koji je vrlo popularan medju kuvarima koji se bave molekularnom kuhinjom. Ovaj proizvod sadrzi stvari koje mogu biti stetne po zdravlje", rekao je Ciprik za dnevnik Velt. Po njemu sastojci Adrijeovih jela "zvuce kao katalog prehrambene industrije". Ali ne samo pomodna molekularna kuhinja nego i klasicne grane su sve zagadjenije industrijskim sastojcima i pojacivacima ukusa. Ciprik smatra da je nemacka gastronomija najpodloznija uticaju industrije. "Najgore je od svega sto se o ovakvim pojavama uopstee vise ne pise. Zato i ne cudi kad jedan strucni casopis pise hvalospeve pojacivacu ukusa glutamatu, koji zvuci kao da ga je narucio najveci svetski proizvodjac ovog dodatka", kaze on. Dobrog poznavaoca nemacke i evropske gastronomske scene najvise iritira sve ociglednija povezanost medijski sveprisutnih kuvara i prehrambene industrije. "Neki od najpoznatijih nemackih kuvara na televiziji propagiraju kvalitetne sastojke i zdravu hranu, a istovremeno reklamiraju industrijski proizvedenu hranu", primecuje Zipprick. I u svojim restoranima su kuvari poceli primenjivati sastojke koji su donedavna jos bili nezamislivi u vrhunskoj kuhinji poput emulgatora, vestackih ukusa ili industrijski preradjenih masnoca. Ciprik primecuje da se o nemackim kuvarima ne prica izvan granica zemlje, i to s razlogom: "Nemacka ima nesumnjivo dobrih kuvara, ali oni se brinu o svojim restoranima i o svojim gostima i nisu stalni gosti televizijskih ekrana"! On ukazuje na "nepodnosljivi trend trivijalnih kuvarskih formata" koji su preplavili kako privatne tako i javne televizije u Evropi, pa i u Nemackoj. "Dok su dobri kuvari nekada pre svega bili dobri obrtnici, danas su kuvari pre svega medijski profesionalci. Kuvarsko umece pada u drugi plan", zakljucuje Ciprik. On svoj pesimisticki pogled na danasnju vrhunsku gastronomiju zavrsava konstatacijom da se vise isplati kuvati sam kod kuce nego davati basnoslovne sume u izvikanim restoranima. Jerg Ciprik je jedan od najpoznatijih gastronomskih kriticara u Nemackoj, a u svojoj novoj knjizi "U vrazjoj kuhinji" se obracunava s "visokom kujnom", posebno s takozvanim molekularnim kulinarstvom. Jerg Ciprik je jedan od najpoznatijih gastronomskih kriticara u Nemackoj, a u svojoj novoj knjizi "U vrazjoj kuhinji" se obracunava s "visokom kujnom", posebno s takozvanim molekularnim kulinarstvom.

Enzimi kojima su slepljeni komadići mesa, podvaljivanje jeftinih pod skupe sorte riba, lažni tartufi iz Kine... popis grehova koje ovaj dugogodišnji novinar nedeljnika Štern pripisuje vrhunskim gastronomima je poprilično dugačak.

U "U vražjoj kuhinji" on se baš okomljuje na molekularnu kuhinju koja je kao malo koji trend u istoriji kulinarstva preplavila svetske restorane. Pri tom i poznati kuvari, poput rodonačelnika molekularne kuhinje i možda najboljeg kuvara na svetu Ferana Adrijea, u borbi za tržište posežu za sumnjivim metodama.

"Uzmimo na primer Adrijeov proizvod 'Power Pulver' koji je vrlo popularan među kuvarima koji se bave molekularnom kuhinjom. Ovaj proizvod sadrži stvari koje mogu biti štetne po zdravlje", rekao je Ciprik za dnevnik Velt.

Po njemu sastojci Adrijeovih jela "zvuče kao katalog prehrambene industrije". Ali ne samo pomodna molekularna kuhinja nego i klasične grane su sve zagađenije industrijskim sastojcima i pojačivačima ukusa. Ciprik smatra da je nemačka gastronomija najpodložnija uticaju industrije.

"Najgore je od svega što se o ovakvim pojavama uopštee više ne piše. Zato i ne čudi kad jedan stručni časopis piše hvalospeve pojačivaču ukusa glutamatu, koji zvuči kao da ga je naručio najveći svetski proizvođač ovog dodatka", kaže on.

Dobrog poznavaoca nemačke i evropske gastronomske scene najviše iritira sve očiglednija povezanost medijski sveprisutnih kuvara i prehrambene industrije.

"Neki od najpoznatijih nemačkih kuvara na televiziji propagiraju kvalitetne sastojke i zdravu hranu, a istovremeno reklamiraju industrijski proizvedenu hranu", primećuje Zipprick. I u svojim restoranima su kuvari počeli primenjivati sastojke koji su donedavna još bili nezamislivi u vrhunskoj kuhinji poput emulgatora, veštačkih ukusa ili industrijski prerađenih masnoća.

Ciprik primećuje da se o nemačkim kuvarima ne priča izvan granica zemlje, i to s razlogom: "Nemačka ima nesumnjivo dobrih kuvara, ali oni se brinu o svojim restoranima i o svojim gostima i nisu stalni gosti televizijskih ekrana"!

On ukazuje na "nepodnošljivi trend trivijalnih kuvarskih formata" koji su preplavili kako privatne tako i javne televizije u Evropi, pa i u Nemačkoj.

"Dok su dobri kuvari nekada pre svega bili dobri obrtnici, danas su kuvari pre svega medijski profesionalci. Kuvarsko umeće pada u drugi plan", zaključuje Ciprik.

On svoj pesimistički pogled na današnju vrhunsku gastronomiju završava konstatacijom da se više isplati kuvati sam kod kuće nego davati basnoslovne sume u izvikanim restoranima.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 2

Pogledaj komentare