Javi se Istok!
Da su Ukrajinci izgubili od Tunisa, a nisu bili predaleko od neuspeha, savršena potka za tezu o propasti slovenskog, istočnoevropskog ili kako god ga nazvali fudbala prošlosti, bila bi potpuna. Pred prvu utakmicu naše reprezentacije sa Holandijom jedan ruski novinar pokušao je da panslovensku priču zapodene sa Matejom Kežmanom.
Nedelja, 25.06.2006.
22:07
Autor: Miloš Šaranović
Javi se Istok! Pitao ga je, naime, da li je cinjenica da na prvenstvu sveta ucestvuje pet slovenskih selekcija dokaz da se ‘slovenski fudbal’ vraca na veliku scenu. Kezman je rekao da ga ne zanimaju drugi, Rus odmahnuo glavom. Pretpostavljam da je ruski kolega u medjuvremenu shvatio da je bio u zabludi. Ako se rezultati reprezentacije Srbije i Crne Gore ubroje u kategoriju manje-vise ocekivanih (ne po broju golova nego bodova), neuspeh Poljaka je slican slucaj, mogli su da budu i drugi, ali je i trece mesto u grupi logican ishod, Cesi i Hrvati su u jos glupljoj prici. Hrvatska je na prvenstvo dosla kao treceplasirani tim iz Francuske 1998. godine. Gde je osam godina? Kao i istocni im komsije i oni imaju problem selektivnog pamcenja. To sto su na prethodnom sampionatu popunjavali broj ucesnika nije prepreka podsecanju na ono sto se dogadjalo krajem proslog milenijuma. I dalje su treci. Silno bodreni od svojih navijaca verovali su u cudo, da na svetskom mogu vise nego sto vrede. Imali su slican problem nepotizma kao i mi, iako je Neko Kranjcar medju priznatijim igracima tamosnje lige. Ljutili su se, sporadicno psovali Kranjcara starijeg, ali su trpeli. Ulaznice su dobili srecniji navijaci na lutriji, zastave su nosili svuda i stalno, u kockastim dresovima bilo je i mnogih pripadnika drugih naroda. Nisu divljali, bili su sareni i ostavili su bolji utisak od igraca. Reuters Domacin nas je naterao da se plasimo Poljaka. Bajke su pricane o tamosnjim huliganima, Englezi su, na trenutak, pali u senku, a od ocekivanih nevolja jedine su napravili igraci. Takticki slabasni, malodusni, izgubili su od Ekvadora, pa od Nemacke, Kostarikance su, reda radi, dobili i pravac kuci. Navijaci su im prosecni, da ne kazem ispod proseka, piju, dernjaju se, daleko je Evropa i dalje. Ceha je bilo manje nego sto sam mislio da ce ih doci. Da je daleko, nije, da je skupo, nije preskupo, imali su i dobar tim. Bar na kratko. Zablistali u prvoj utakmici sa Amerikancima, od Gane izgubili rutinski, protiv Italije igrali. Uzalud, ko se sa njima naigrao… Mi smo bili najgori, ali smo to vec ispricali. Ne znam ima li potrebe da se bilo sta zakljucuje. Vise je onih koji tvrde da se fudbal u Evropi igra samo tamo gde ima para i gde je baza drustva sasvim sredjena. Meksikanci, Gana, Ekvador daju za pravo ostalima, ali rezultati ovog prvenstva idu u prilog tezi da se u fudbalu ‘ponovo zna red’. Prosto je, ovo je ozbiljna igra, nije Evrovizija pa da se komsijsko-burazerskim kombinacijama bude u vrhu. Ne vredi… Za razliku od prethodnog kada su favoriti stradali pre vremena, na ovom je do drugog kruga stiglo trinaest ‘planiranih’ ekipa, a nijedan veliki tim nije se obrukao. Nijedan ozbiljan tim nije se obrukao. Nijedan iole dobar tim nije se obrukao. Nijedan… nastavite sami. Reuters Da su Ukrajinci izgubili od Tunisa, a nisu bili predaleko od neuspeha, savrsena potka za tezu o propasti slovenskog, istocnoevropskog ili kako god ga nazvali fudbala proslosti, bila bi potpuna. Pred prvu utakmicu nase reprezentacije sa Holandijom jedan ruski novinar pokusao je da panslovensku pricu zapodene sa Matejom Kezmanom. Da su Ukrajinci izgubili od Tunisa, a nisu bili predaleko od neuspeha, savrsena potka za tezu o propasti slovenskog, istocnoevropskog ili kako god ga nazvali fudbala proslosti, bila bi potpuna. Pred prvu utakmicu nase reprezentacije sa Holandijom jedan ruski novinar pokusao je da panslovensku pricu zapodene sa Matejom Kezmanom. AP
Pitao ga je, naime, da li je činjenica da na prvenstvu sveta učestvuje pet slovenskih selekcija dokaz da se ‘slovenski fudbal’ vraća na veliku scenu. Kežman je rekao da ga ne zanimaju drugi, Rus odmahnuo glavom. Pretpostavljam da je ruski kolega u međuvremenu shvatio da je bio u zabludi.
Ako se rezultati reprezentacije Srbije i Crne Gore ubroje u kategoriju manje-više očekivanih (ne po broju golova nego bodova), neuspeh Poljaka je sličan slučaj, mogli su da budu i drugi, ali je i treće mesto u grupi logičan ishod, Česi i Hrvati su u još glupljoj priči.
Hrvatska je na prvenstvo došla kao trećeplasirani tim iz Francuske 1998. godine. Gde je osam godina? Kao i istočni im komšije i oni imaju problem selektivnog pamćenja. To što su na prethodnom šampionatu popunjavali broj učesnika nije prepreka podsećanju na ono što se događalo krajem prošlog milenijuma. I dalje su treći. Silno bodreni od svojih navijača verovali su u čudo, da na svetskom mogu više nego što vrede. Imali su sličan problem nepotizma kao i mi, iako je Neko Kranjčar među priznatijim igračima tamošnje lige. Ljutili su se, sporadično psovali Kranjčara starijeg, ali su trpeli.
Ulaznice su dobili srećniji navijači na lutriji, zastave su nosili svuda i stalno, u kockastim dresovima bilo je i mnogih pripadnika drugih naroda. Nisu divljali, bili su šareni i ostavili su bolji utisak od igrača.
Domaćin nas je naterao da se plašimo Poljaka. Bajke su pričane o tamošnjim huliganima, Englezi su, na trenutak, pali u senku, a od očekivanih nevolja jedine su napravili igrači. Taktički slabašni, malodušni, izgubili su od Ekvadora, pa od Nemačke, Kostarikance su, reda radi, dobili i pravac kući. Navijači su im prosečni, da ne kažem ispod proseka, piju, dernjaju se, daleko je Evropa i dalje.
Čeha je bilo manje nego što sam mislio da će ih doći. Da je daleko, nije, da je skupo, nije preskupo, imali su i dobar tim. Bar na kratko. Zablistali u prvoj utakmici sa Amerikancima, od Gane izgubili rutinski, protiv Italije igrali. Uzalud, ko se sa njima naigrao…
Mi smo bili najgori, ali smo to već ispričali.
Ne znam ima li potrebe da se bilo šta zaključuje. Više je onih koji tvrde da se fudbal u Evropi igra samo tamo gde ima para i gde je baza društva sasvim sređena. Meksikanci, Gana, Ekvador daju za pravo ostalima, ali rezultati ovog prvenstva idu u prilog tezi da se u fudbalu ‘ponovo zna red’.
Prosto je, ovo je ozbiljna igra, nije Evrovizija pa da se komšijsko-burazerskim kombinacijama bude u vrhu. Ne vredi…
Za razliku od prethodnog kada su favoriti stradali pre vremena, na ovom je do drugog kruga stiglo trinaest ‘planiranih’ ekipa, a nijedan veliki tim nije se obrukao.
Nijedan ozbiljan tim nije se obrukao. Nijedan iole dobar tim nije se obrukao. Nijedan… nastavite sami.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 1
Pogledaj komentare