Rečnik bosanskog jezika

Recnik bosanskog jezika Rukovodilac projekta, Prof. Ibrahim Cedic saopstava "U Institutu za jezik smo jos od 2000. godine zeljeli da popisemo stanje u danasnjoj jezickoj praksi kako bi odredili najuobicajnije rijeci koje su u upotrebi, bez vracanja u proslost, dakle, ovaj trenutni sadasnji moment upotrebe jezika. Na osnovu toga smo pristupili izradi jednotomnog Rjecnika bosanskog jezika koji sadrzi 1.320 stranica u konacnoj verziji. „Ovo je opisni rjecnik i sadrzi sve slojeve leksike bosanskog jezika. Taj sastav ima slijedece: izvorne slovenske rjeci i rjeci koje su posudjene iz drugih jezika (germanizme, latinizme, grecizme, anglizme, orijentalizme, bohemizme, romanizme...). U sadasnjem trenutku, polako se u bosanski jezik uvlace i novi slojevi leksike, prvenstveno anglicizmi, naravno, zbog globalizacije, reformi skolstva, politickih nastupa, kulturno-ekonomskih veza i svih drugih desavanja koja su se dogodila nakon pada Berlinskog zida.” Za leksiku u Rjecniku Cedic kaze: “Jedan od posebnih slojeva u bosanskom jeziku jeste postojanje izraza dvostrukosti i visestrukosti. Bosanski jezik je toliko bogat leksikom da o jednom pojmu, stvari mozemo izneti iskaz na razlicite nacine i upotrebiti razlicitu leksiku, a rezultat ima isto znacenje. To jest, odredjene stvari mozemo izreci na razlicite nacine. Upravo zbog toga je bosanski jezik i specifican i u konacnom sastavu njegove leksike moraju postojati sve dvostrukosti i visestrukosti kako bi korisnici jezika mogli imati slobodu izbora jezickih sredstava. Istu leksiku ne upotrebljava stanovnistvo Bihaca i Sarajeva i zbog toga mora postojati sloboda izbora. Mi smo u izradi Rjecnika strogo pazili da ne uklanjamo odredjene reci, odnosno da ne namecemo reci koje niko nema u navici da upotrebljava.” Prof. Ibrahim Cedic podseca da u Bosni i Hercegovini “svi priblizno govore istim jezikom koji je specifican. Medjutim, politika je ucinila da od 1990. godine dodje do zatvaranja u atare i kâze da u Bosni i Hercegovini postoje tri standarda, sto pravi probleme u skolstvu. Prevode se dokumenti na srpski ili hrvatski jezik. Najveca razlika je samo u nazivu jezika. Srpski i hrvatski su izvedeni iz nacionalnog imena, a bosanski iz naziva zemlje. Imali smo bosanskohercegovacki izraz u okviru srpskohrvatskog standarda, pa su izrazi dignuti na nivo standarda. Tako smo od jednog jezika dobili cetiri." Recnik, u cijoj su izradi ucestvovali Prof. Ibrahim Cedic, Prof. Naila Valjevac, mr Aida Krso, a asistenti su bili Prof. Hadzem Hajdarevic i Safet Kadic ce za pocetak biti objavljen u 1.000 primeraka. Za dvadesetak dana u sarajevskim knjizarskim izlozima, a zatim i u drugim gradovima Bosne i Hercegovine, pojavice se Rjecnik bosanskog jezika

Rukovodilac projekta, Prof. Ibrahim Čedić saopštava "U Institutu za jezik smo još od 2000. godine željeli da popišemo stanje u današnjoj jezičkoj praksi kako bi odredili najuobičajnije riječi koje su u upotrebi, bez vraćanja u prošlost, dakle, ovaj trenutni sadašnji moment upotrebe jezika. Na osnovu toga smo pristupili izradi jednotomnog Rječnika bosanskog jezika koji sadrži 1.320 stranica u konačnoj verziji.

„Ovo je opisni rječnik i sadrži sve slojeve leksike bosanskog jezika. Taj sastav ima slijedeće: izvorne slovenske rječi i rječi koje su posuđene iz drugih jezika (germanizme, latinizme, grecizme, anglizme, orijentalizme, bohemizme, romanizme...). U sadašnjem trenutku, polako se u bosanski jezik uvlače i novi slojevi leksike, prvenstveno anglicizmi, naravno, zbog globalizacije, reformi školstva, političkih nastupa, kulturno-ekonomskih veza i svih drugih dešavanja koja su se dogodila nakon pada Berlinskog zida.”

Za leksiku u Rječniku Čedić kaže: “Jedan od posebnih slojeva u bosanskom jeziku jeste postojanje izraza dvostrukosti i višestrukosti. Bosanski jezik je toliko bogat leksikom da o jednom pojmu, stvari možemo izneti iskaz na različite načine i upotrebiti različitu leksiku, a rezultat ima isto značenje. To jest, određene stvari možemo izreći na različite načine. Upravo zbog toga je bosanski jezik i specifičan i u konačnom sastavu njegove leksike moraju postojati sve dvostrukosti i višestrukosti kako bi korisnici jezika mogli imati slobodu izbora jezičkih sredstava. Istu leksiku ne upotrebljava stanovništvo Bihaća i Sarajeva i zbog toga mora postojati sloboda izbora. Mi smo u izradi Rječnika strogo pazili da ne uklanjamo određene reči, odnosno da ne namećemo reči koje niko nema u navici da upotrebljava.”

Prof. Ibrahim Čedić podseća da u Bosni i Hercegovini “svi približno govore istim jezikom koji je specifičan. Međutim, politika je učinila da od 1990. godine dođe do zatvaranja u atare i kâže da u Bosni i Hercegovini postoje tri standarda, što pravi probleme u školstvu. Prevode se dokumenti na srpski ili hrvatski jezik. Najveća razlika je samo u nazivu jezika. Srpski i hrvatski su izvedeni iz nacionalnog imena, a bosanski iz naziva zemlje. Imali smo bosanskohercegovački izraz u okviru srpskohrvatskog standarda, pa su izrazi dignuti na nivo standarda. Tako smo od jednog jezika dobili četiri."