Razvod:depresivan kraj ili srećan početak?
Kada samo razmislite o svim posledicama koje se vuku za njim - iseljenje jednog od supružnika, poljuljana finansijska sigurnost, podela brige o deci, podeljenost mišljenja zajedničkih prijatelja - razvod zaista predstavlja veliku životnu krizu.
Ponedeljak, 25.01.2010.
09:48
Razvod:depresivan kraj ili srecan pocetak? Na skali najstresnijih dogadjaja u zivotu coveka, razvod se nalazi na drugom mestu, odmah posle smrti supruznika. Nije ni cudo sto oko 35 odsto razvedenih zena i muskaraca vrlo rado konsultuje bracnog savetnika nego ljudi koji su u braku. Razvedeni vise puse cigarete, cesce posezu za casom, a morbidna statistika upucuje na to da ljudi koji su prebrodili razvod pate od depresije, mentalnih i drugih bolesti nego sto je to slucaj sa srecno ozenjenima. Agonija zvana razvod Naravno, porodicni krah najvise osete deca, ali to ne utice toliko negativno na njih kao sto mislite. Deca upletena u razvode razlicito reaguju na novonastalu situaciju, a nekada cesto "ispadnu" bolja nego deca ciji roditelji zive u harmonicnoj vezi. Neka deca se jednostavno bolje snalaze u disfunkcionalnoj porodici, nego u savrsenoj porodicnoj stukturi, jer su, jednostavno, kroz odrastanje na to navikla. Ohole posledice razvoda, kao sto su finansijski problemi, ucestali konflikti i roditeljska psihicka uzdrmanost, direktno uticu na to da li ce dete klonuti duhom zbog losih odnosa svojih roditelja ili se iskobeljati iz problema sa pozitivnim stavom. Kada se deci daje prioritet i posvecuje neophodna paznja, sivi oblaci razvoda mogu biti rasterani. Ipak, to zahteva odredjenu zrelost i osecajnost i dobro skrivanje emocionalne traume koju roditelji prozivljavaju unutar sebe. Razvod je danas mnogo laksa stvar nego ikada, zahvaljujuci posledicama koje nimalo ne iznenadjuju. Mnogi parovi najpre prolaze kroz godine agonije pokusavajuci da spasu svoj brak, pre nego sto se konacno rastave. Na sta obratiti paznju Periodi u kojima su parovi “roviti” za nesuglasice koje najcesce vode u razvod su: na samom pocetku braka, kada su deca mlada i u srednjim godinama. Prve tri godine braka su izuzetno osetljivo doba. Supruznicima krene po zlu kada romansa umre i na povrsinu isplivaju nepremostive razlike. Ipak, nekim parovima je potrebno i nekoliko godina da bi se odlicili na radikalni korak. “Cesto nas ljudi posete jednom, cisto da razmotre da li mogu da priuste da uopste razmisljaju o tome i vrate se tek posle dve godine sa odlukom”, kaze advokat za razvode Kim Bitson. Pet odsto brakova zavrsava se pet godina nakon rodjenja prvog deteta. Roditeljstvo je cesto spona koja odrzava brak zivim. Mladost jeste idealno vreme za reprodukciju, ali nije bas pravo vreme za utvrdjivanje veza za ceo zivot. Ljudi se dosta promene kada postanu roditelji, pa se trude da rade mnogo vise nego ranije. Vremena za ljubav je sve manje, pa je u tom slucaju samoca njihov dobar prijatelj. Problem je novac, pa se sve vise radi. Onda je problem vreme provedeno sa detetom, a zatim seks. U ovakvoj situaciji, komunikacija izmedju supruznika neminovno puca pod pritiskom porodicnog zivota. One koji na svojoj kozi osete propast braka uvek prati gorak ukus neuspeha pri pravljenju srecne porodicne price. Agonija kroz koju roditelji prolaze kada im se veza lomi ne sme biti potcenjivana. U njihovim ocima cela prica izgleda mnogo komplikovanje, samo zbog dece. Ljudi se razvode i u srednjim godinama. Danas sezdesetogodisnjaci okoncavaju svoje brakove vise nego ikada ranije. Duzi zivotni vek, nase zdravlje i seksualni apetiti danas su stvari zbog kojih pravimo kompromise. Zato nas ne iznenadjuje sto mnogi parovi prolaze kroz prva dva perioda za razvod, da bi konacno pali na poslednjem testu, u srednjim godinama. Oni koji su ostali vencani zbog dece, u tim godinama shvataju da je malo stvari koje ih povezuju. Kriza srednjih godina fenomen je modernog doba. Pre pocetka 20. veka, mnogi brakovi zavrsavali su se kad deca porastu, kada su supruznici u proseku imali izmedju 40 i 50 godina. Danas, prosecan bracni par moze "preziveti" dve ili tri decenije nakon sto njihova deca napuste dom. Stoga nije cudo sto parovi koji su posvetili toliko energije da bi radili i podizali svoju decu ali i zrtvovali svoje potrebe za dobrobit porodice, gledaju da ugrabe parce slobode za sebe kada udju u srednje godine. Dugorocne veze odjednom se shvataju kao gusenje a ne kao izvor stabilnosti - 65 odsto razvoda kod ljudi preko 50 godina starosti iniciraju zene. Veca finansijska nezavisnost i cinjenjica da pedesete godine ne znace kraj puta, daju supruznicima novi pogled na srednje godine. I ako partneri nisu spremni da zakorace zajedno ka novim horizontima, mnogi od njih ce radije produziti sami. Oslobodjeni hormonskih uticaja, zelje za seksualnim i drustvenim dokazivanjem i potrebe da porodicu odrze na okupu, ali ovaj put sa karijerom, dobrim zdravljem i dovoljno novca da ispunjavaju svoje snove, mnoge zene spremne su da poslednje dekade svog zivota posvete novoj garnituri prioriteta. Ne zaboravite na decu Razvod ne unistava porodice, ali unistava supruznike koji nastavljaju da zive sa sramotom i licemernim ponosom zbog dubokog bola i osecaja licnog neuspeha. Koliko god da je bolno razdvajanje od partnera, u srednjim godinama dovoljno smo zreli da ostanemo odgovorni i ponosni. U tom duhu, radimo sve da bismo postedeli one koji su umesani u nas "zlocin" - nasu decu. Njih moramo usmeriti da na veze i brak gledaju vedrije, uz zdravije modele, postovanje, samopostovanje i cinjenicu da je ljubav mnogo vise od puke romanse. Igra krivice Duboko u nama uvek postoji ideja da je neko kriv zbog raspada braka. Razvod je cesto rezultat produzenih i slozenih kombinacija nepomirljivih sila koje su mozda mogle biti sprecene uz veliki oprez, ali i onda bi se slom desio, kad-tad. Dupli standardi ovde igraju glavnu ulogu. Razvedeni ocevi cesto se smatraju herojima i cesce im se pruza podrska. Oni se smatraju atraktivnim, dok se, sa druge strane, za razvedene zene smatra da su izgubile prvobitni sjaj. Presabiranje Tokom prve godine nakon razlaza, ljudi balansiraju izmedju stanja euforije jer konacno imaju nov zivot i slobodu, i turobnog, depresivnog ukusa neuspeha. Ovo se za muskarce moze prevesti kao seksualni neuspeh, jer je kod razvedenog muskarca seksualna disfunkcija za 10 odsto visa. Sa dubokim osecajem besa i usamljenosti, fizicki izgled razvedenih se menja. Neki postanu neuredni i nabace koji kilogram, drugi preusmere gnev i trude se da poprave svoje nedostatke. Nije iskljuceno ni menjanje radnog mesta i iseljenje iz doma koji ih podseca na tmuran bracni zivot. Za mnoge, kraj prve godine je najbolniji, kada sumnje u proslost i zabrinutost za buducnost dostignu najvisu tacku. Dani koji ih dele podsecali su ih na vazne datume iz propale bracne zajednice. Kada se podsete tih dogadjaja u drugoj godini, mnogi parovi konacno prihvate novi status quo i produze dalje. Neka istrazivanja pokazala su da depresija i problemi sa zdravljem opadaju dve ili tri godine nakon razvoda. Drugi ljudi odbijaju da se poboljsaju dok se opet ne vencaju - a i za to je potrebno vremena da bi se opet izgradilo poverenje u svetu zajednicu. Generalno, zene se lakse izbore sa razvodom. Mnoge od njih otkrile su mnogo o sebi i svojim potrebama tek kada su ostale same. Kada samo razmislite o svim posledicama koje se vuku za njim - iseljenje jednog od supruznika, poljuljana finansijska sigurnost, podela brige o deci, podeljenost misljenja zajednickih prijatelja - razvod zaista predstavlja veliku zivotnu krizu. Kada samo razmislite o svim posledicama koje se vuku za njim - iseljenje jednog od supruznika, poljuljana finansijska sigurnost, podela brige o deci, podeljenost misljenja zajednickih prijatelja - razvod zaista predstavlja veliku zivotnu krizu.
Na skali najstresnijih događaja u životu čoveka, razvod se nalazi na drugom mestu, odmah posle smrti supružnika.
Nije ni čudo što oko 35 odsto razvedenih žena i muškaraca vrlo rado konsultuje bračnog savetnika nego ljudi koji su u braku.
Razvedeni više puše cigarete, češće posežu za čašom, a morbidna statistika upućuje na to da ljudi koji su prebrodili razvod pate od depresije, mentalnih i drugih bolesti nego što je to slučaj sa srećno oženjenima.
Agonija zvana razvod
Naravno, porodični krah najviše osete deca, ali to ne utiče toliko negativno na njih kao što mislite.
Deca upletena u razvode različito reaguju na novonastalu situaciju, a nekada često "ispadnu" bolja nego deca čiji roditelji žive u harmoničnoj vezi. Neka deca se jednostavno bolje snalaze u disfunkcionalnoj porodici, nego u savršenoj porodičnoj stukturi, jer su, jednostavno, kroz odrastanje na to navikla.
Ohole posledice razvoda, kao što su finansijski problemi, učestali konflikti i roditeljska psihička uzdrmanost, direktno utiču na to da li će dete klonuti duhom zbog loših odnosa svojih roditelja ili se iskobeljati iz problema sa pozitivnim stavom.
Kada se deci daje prioritet i posvećuje neophodna pažnja, sivi oblaci razvoda mogu biti rasterani. Ipak, to zahteva određenu zrelost i osećajnost i dobro skrivanje emocionalne traume koju roditelji proživljavaju unutar sebe.
Razvod je danas mnogo lakša stvar nego ikada, zahvaljujući posledicama koje nimalo ne iznenađuju. Mnogi parovi najpre prolaze kroz godine agonije pokušavajući da spasu svoj brak, pre nego što se konačno rastave.
Na šta obratiti pažnju
Periodi u kojima su parovi “roviti” za nesuglasice koje najčešće vode u razvod su: na samom početku braka, kada su deca mlada i u srednjim godinama. Prve tri godine braka su izuzetno osetljivo doba. Supružnicima krene po zlu kada romansa umre i na površinu isplivaju nepremostive razlike. Ipak, nekim parovima je potrebno i nekoliko godina da bi se odličili na radikalni korak.
“Često nas ljudi posete jednom, čisto da razmotre da li mogu da priušte da uopšte razmišljaju o tome i vrate se tek posle dve godine sa odlukom”, kaže advokat za razvode Kim Bitson. Pet odsto brakova završava se pet godina nakon rođenja prvog deteta. Roditeljstvo je često spona koja održava brak živim.
Mladost jeste idealno vreme za reprodukciju, ali nije baš pravo vreme za utvrđivanje veza za ceo život. Ljudi se dosta promene kada postanu roditelji, pa se trude da rade mnogo više nego ranije. Vremena za ljubav je sve manje, pa je u tom slučaju samoća njihov dobar prijatelj. Problem je novac, pa se sve više radi. Onda je problem vreme provedeno sa detetom, a zatim seks. U ovakvoj situaciji, komunikacija između supružnika neminovno puca pod pritiskom porodičnog života. One koji na svojoj koži osete propast braka uvek prati gorak ukus neuspeha pri pravljenju srećne porodične priče.
Agonija kroz koju roditelji prolaze kada im se veza lomi ne sme biti potcenjivana. U njihovim očima cela priča izgleda mnogo komplikovanje, samo zbog dece.
Ljudi se razvode i u srednjim godinama. Danas šezdesetogodišnjaci okončavaju svoje brakove više nego ikada ranije.
Duži životni vek, naše zdravlje i seksualni apetiti danas su stvari zbog kojih pravimo kompromise. Zato nas ne iznenađuje što mnogi parovi prolaze kroz prva dva perioda za razvod, da bi konačno pali na poslednjem testu, u srednjim godinama.
Oni koji su ostali venčani zbog dece, u tim godinama shvataju da je malo stvari koje ih povezuju. Kriza srednjih godina fenomen je modernog doba. Pre početka 20. veka, mnogi brakovi završavali su se kad deca porastu, kada su supružnici u proseku imali između 40 i 50 godina. Danas, prosečan bračni par može "preživeti" dve ili tri decenije nakon što njihova deca napuste dom.
Stoga nije čudo što parovi koji su posvetili toliko energije da bi radili i podizali svoju decu ali i žrtvovali svoje potrebe za dobrobit porodice, gledaju da ugrabe parče slobode za sebe kada uđu u srednje godine.
Dugoročne veze odjednom se shvataju kao gušenje a ne kao izvor stabilnosti - 65 odsto razvoda kod ljudi preko 50 godina starosti iniciraju žene.
Veća finansijska nezavisnost i činjenjica da pedesete godine ne znače kraj puta, daju supružnicima novi pogled na srednje godine. I ako partneri nisu spremni da zakorače zajedno ka novim horizontima, mnogi od njih će radije produžiti sami.
Oslobođeni hormonskih uticaja, želje za seksualnim i društvenim dokazivanjem i potrebe da porodicu održe na okupu, ali ovaj put sa karijerom, dobrim zdravljem i dovoljno novca da ispunjavaju svoje snove, mnoge žene spremne su da poslednje dekade svog života posvete novoj garnituri prioriteta.
Ne zaboravite na decu
Razvod ne uništava porodice, ali uništava supružnike koji nastavljaju da žive sa sramotom i licemernim ponosom zbog dubokog bola i osećaja ličnog neuspeha. Koliko god da je bolno razdvajanje od partnera, u srednjim godinama dovoljno smo zreli da ostanemo odgovorni i ponosni. U tom duhu, radimo sve da bismo poštedeli one koji su umešani u naš "zločin" - našu decu.
Njih moramo usmeriti da na veze i brak gledaju vedrije, uz zdravije modele, poštovanje, samopoštovanje i činjenicu da je ljubav mnogo više od puke romanse.
Igra krivice
Duboko u nama uvek postoji ideja da je neko kriv zbog raspada braka. Razvod je često rezultat produženih i složenih kombinacija nepomirljivih sila koje su možda mogle biti sprečene uz veliki oprez, ali i onda bi se slom desio, kad-tad.
Dupli standardi ovde igraju glavnu ulogu. Razvedeni očevi često se smatraju herojima i češće im se pruža podrška. Oni se smatraju atraktivnim, dok se, sa druge strane, za razvedene žene smatra da su izgubile prvobitni sjaj.
Presabiranje
Tokom prve godine nakon razlaza, ljudi balansiraju između stanja euforije jer konačno imaju nov život i slobodu, i turobnog, depresivnog ukusa neuspeha. Ovo se za muškarce može prevesti kao seksualni neuspeh, jer je kod razvedenog muškarca seksualna disfunkcija za 10 odsto viša. Sa dubokim osećajem besa i usamljenosti, fizički izgled razvedenih se menja. Neki postanu neuredni i nabace koji kilogram, drugi preusmere gnev i trude se da poprave svoje nedostatke. Nije isključeno ni menjanje radnog mesta i iseljenje iz doma koji ih podseća na tmuran bračni život.
Za mnoge, kraj prve godine je najbolniji, kada sumnje u prošlost i zabrinutost za budućnost dostignu najvišu tačku. Dani koji ih dele podsećali su ih na važne datume iz propale bračne zajednice.
Kada se podsete tih događaja u drugoj godini, mnogi parovi konačno prihvate novi status quo i produže dalje. Neka istraživanja pokazala su da depresija i problemi sa zdravljem opadaju dve ili tri godine nakon razvoda.
Drugi ljudi odbijaju da se poboljšaju dok se opet ne venčaju - a i za to je potrebno vremena da bi se opet izgradilo poverenje u svetu zajednicu.
Generalno, žene se lakše izbore sa razvodom. Mnoge od njih otkrile su mnogo o sebi i svojim potrebama tek kada su ostale same.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 5
Pogledaj komentare