Zašto osuđujemo seksualnost žena
Kako društvo danas doživljava žensku seksualnost i kako ta shvatanja utiču na pripadnice lepšeg pola?
Petak, 06.04.2012.
20:00
Zasto osudjujemo seksualnost zena Pilula za kontracepciju je 1960. godine dala zeni kontrolu nad njenim telom i njenom seksualnoscu. Godinama nakon toga Feministicki pokret je zahtevao jednakost zena u razlicitim oblastima poput jednakih mogucnosti, plata, odgovornosti i izbora. Drustvo se od tad znacajno promenilo medjutim nasa kultura i dalje salje zenama pomesane poruke kada je rec o njihovoj seksualnosti. Zelimo da one budu objekti pozude, ali zelimo i da budu cedne. Trazimo im da poseduju svoju seksualnost ali im uskracujemo lak pristup kontracepciji. Zenama koje poput muskaraca koriste svoju seksualnost lepe se etikete poput “lake” ili “manipulativne”. Muskarci koji spavaju sa mnogo zena se time ponose, a zene se za istu stvar stide. Ove kontradikcije i dupli standardi trebalo bi da nas nateraju da se zapitamo zasto je sramota da zena iskazuje svoju seksualnost. Zene se optuzuju da se prenemazu ako odlazu seksualni odnos ili da su zavodnice i da koriste svoj seksipil kao izvor moci i maipulacije, ako ga odmah zele. Takvo razmisljanje nam ne dopusta da sagledamo realnost – da zene, bas kao i muskarci, imaju prirodnu i zdravu zelju za seksom i za iskazivanjem svoje seksualnosti. Neki stereotipi o zenskoj seksualnosti bazirani su na cinjenici da je zena zbog uticaja drustva i porodice, sklona skrivanju svojih seksualnih zelja. Drustvo nas konstantno podseca da su muskarci stvoreni za seks, a zene za uzdrzavanje od njega. Jos jedno misljenje naseg drustva je da muskarci zele seks vise od zena. Ovo vrlo verovatno nije istina, a o tome najbolje mogu da pricaju seksualni terapeuti koji govore da imaju vise zena koje se zale na partnerovu nezainteresovanost za seksualne odnose. “Kada ljudi govore o ucestalosti i zelji za seksom, oko 40% toga se svodi da muskarci zele manje seksa od zena,” kaze Luan Kol Veston, seksualni terapeut. “Skoro 30% zena je zainteresovano za seks vise od svojih partnera,” rezultati su istrazivanja dr Irvina Goldsteina. Kada je slucaj da zene imaju manju zelju, uzrok je mozda njena porodica jer se roditelji trude da sto vise zastite zensku decu. Oni ce joj prenositi svoja moralna, religijska ili licna nacela – i umnogome uticati na kasnije seksualno ponasanje zene. Naravno, nemaju sve zene ovako iskrivljeni pogled na seks. Mnoge mlade zene su obrazovane i naucene da postuju svoja tela i razvijaju svoju seksualnost kao prirodan proces svog odrastanja. A onda zena “treba” da zavrsi fakultet, uda se i rodi decu. A upravo u periodu pre tog ona treba da raspusti svoju seksualnost jer ce kasnije u zivotu imati vise obaveza i ogranicenja. Brakovi i duge veze imaju tendenciju da “otupe” i svaka strana se povlaci u svoj cosak i umesto da budu sve blizi, atraktivniji jedno drugom i sve zivlji i slobodniji – desava se suprotno od toga. To takodje utice na nasu seksualnost. Kada se suvise oslanjamo jedno na drugo i kada prestanemo da se postujemo u toj “opustenosti” i sputavamo slobodu i individualnost onog drugog, pocinjemo i manje da se privlacimo. Za mnoge zene dolazak deteta i usmeravanje paznje samo na tu ulogu, dodatno remeti nenu zelju za partnerom. Vezina zena ne dozivljava svoje majke kao romanticne duse i one imitiraju to ponasanje jer misle da je to pravilno. Biti slobodan je prokleto neodgovorno, a spontanost je nezrela, zar ne? Primarni cilj za svaku individuu u bliskoj, seksualnoj vezi trebalo bi da bude – jednakost. Licna, iskrena i emotivna razmena u vezi je nesto najbolje cemu se mozemo nadati kada je rec o intimnosti. Kada zena odustane od svoje seksualnosti, ona zrtvuje veliki deo svog bica. Ovde nije rec samo o upraznjavanju seksa, vec o priznavanju zene u potpunosti – njene licnosti, njenog tela, njenih zelja. Foto: Ambro / FreeDigitalPhotos.net Kako drustvo danas dozivljava zensku seksualnost i kako ta shvatanja uticu na pripadnice lepseg pola? Kako drustvo danas dozivljava zensku seksualnost i kako ta shvatanja uticu na pripadnice lepseg pola?
Pilula za kontracepciju je 1960. godine dala ženi kontrolu nad njenim telom i njenom seksualnošću. Godinama nakon toga Feministički pokret je zahtevao jednakost žena u različitim oblastima poput jednakih mogućnosti, plata, odgovornosti i izbora.
Društvo se od tad značajno promenilo međutim naša kultura i dalje šalje ženama pomešane poruke kada je reč o njihovoj seksualnosti.
Želimo da one budu objekti požude, ali želimo i da budu čedne. Tražimo im da poseduju svoju seksualnost ali im uskraćujemo lak pristup kontracepciji. Ženama koje poput muškaraca koriste svoju seksualnost lepe se etikete poput “lake” ili “manipulativne”.
Muškarci koji spavaju sa mnogo žena se time ponose, a žene se za istu stvar stide. Ove kontradikcije i dupli standardi trebalo bi da nas nateraju da se zapitamo zašto je sramota da žena iskazuje svoju seksualnost.
Žene se optužuju da se prenemažu ako odlažu seksualni odnos ili da su zavodnice i da koriste svoj seksipil kao izvor moći i maipulacije, ako ga odmah žele. Takvo razmišljanje nam ne dopušta da sagledamo realnost – da žene, baš kao i muškarci, imaju prirodnu i zdravu želju za seksom i za iskazivanjem svoje seksualnosti.
Neki stereotipi o ženskoj seksualnosti bazirani su na činjenici da je žena zbog uticaja društva i porodice, sklona skrivanju svojih seksualnih želja. Društvo nas konstantno podseća da su muškarci stvoreni za seks, a žene za uzdržavanje od njega.
Još jedno mišljenje našeg društva je da muškarci žele seks više od žena. Ovo vrlo verovatno nije istina, a o tome najbolje mogu da pričaju seksualni terapeuti koji govore da imaju više žena koje se žale na partnerovu nezainteresovanost za seksualne odnose.
“Kada ljudi govore o učestalosti i želji za seksom, oko 40% toga se svodi da muškarci žele manje seksa od žena,” kaže Luan Kol Veston, seksualni terapeut.
“Skoro 30% žena je zainteresovano za seks više od svojih partnera,” rezultati su istraživanja dr Irvina Goldsteina.
Kada je slučaj da žene imaju manju želju, uzrok je možda njena porodica jer se roditelji trude da što više zaštite žensku decu. Oni će joj prenositi svoja moralna, religijska ili lična načela – i umnogome uticati na kasnije seksualno ponašanje žene.
Naravno, nemaju sve žene ovako iskrivljeni pogled na seks. Mnoge mlade žene su obrazovane i naučene da poštuju svoja tela i razvijaju svoju seksualnost kao prirodan proces svog odrastanja.
A onda žena “treba” da završi fakultet, uda se i rodi decu. A upravo u periodu pre tog ona treba da raspusti svoju seksualnost jer će kasnije u životu imati više obaveza i ograničenja.
Brakovi i duge veze imaju tendenciju da “otupe” i svaka strana se povlači u svoj ćošak i umesto da budu sve bliži, atraktivniji jedno drugom i sve življi i slobodniji – dešava se suprotno od toga. To takođe utiče na našu seksualnost. Kada se suviše oslanjamo jedno na drugo i kada prestanemo da se poštujemo u toj “opuštenosti” i sputavamo slobodu i individualnost onog drugog, počinjemo i manje da se privlačimo.
Za mnoge žene dolazak deteta i usmeravanje pažnje samo na tu ulogu, dodatno remeti nenu želju za partnerom. Vežina žena ne doživljava svoje majke kao romantične duše i one imitiraju to ponašanje jer misle da je to pravilno.
Biti slobodan je prokleto neodgovorno, a spontanost je nezrela, zar ne?
Primarni cilj za svaku individuu u bliskoj, seksualnoj vezi trebalo bi da bude – jednakost.
Lična, iskrena i emotivna razmena u vezi je nešto najbolje čemu se možemo nadati kada je reč o intimnosti. Kada žena odustane od svoje seksualnosti, ona žrtvuje veliki deo svog bića. Ovde nije reč samo o upražnjavanju seksa, već o priznavanju žene u potpunosti – njene ličnosti, njenog tela, njenih želja.
Foto: Ambro / FreeDigitalPhotos.net
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 50
Pogledaj komentare