Od teškog života do uspešne preduzetnice; Jovana pravi testenine po bakinom receptu i uživa u tome

Njena porodica je imala život prosečne porodice u našoj zemlji. To je bila svakodnevna borba za bolje sutra, tako da je odmalena naučena da čovek mora da radi i da se bori, jer niko drugi to neće da učini za njega.

Utorak, 14.12.2021.

11:27

Izvor: Jana Vujačić/superžena

Od teškog života do uspešne preduzetnice; Jovana pravi testenine po bakinom receptu i uživa u tome
Foto: Privatna arhiva

Podeli:

Jovana Mitrović Ranđelović je mlada preduzetnica iz Majdanpeka, rodom je iz istočne Srbije, iz malog mesta na Dunavu – Donjeg Milanovca. Još kao studentkinja, sa 19 godina, radila je dosta različitih poslova, jer, kako kaže, svi znamo kakav je studentski život i šta sve on zahteva.

"Radila sam na pijaci sa svojim roditeljima, prodavali smo povrće, zatim sam radila po raznim buticima i prodavnicama, promocije po hipermarketima".

Osim ovih poslova, ona je radila i mnogo teže, fizički zahtevnije poslove sa svojom mamom, koja je u vreme Jovaninog studiranja ostala bez posla.

"Zajedno smo radile kao spremačice, tačnije, čistile smo velike stanove i kuće za novac. Mogu slobodno da kažem da je to bio fizički najteži posao koji sam radila", priča Jovana za Superženu.

Kada je došao kraj njenim studentskim danima, porodično su se dogovorili da je vreme da Jovana potraži posao na kome bi joj išao radni staž i osiguranje. Tako se ova devojka zaposlila u jednoj inostranoj fabrici u proizvodnji.

"Pomislila sam kako odnekuda mora da se počne, i da uvek mogu da se nadam da, kada u međuvremenu završim fakultet, u istoj fabrici mogu da dobijem bolje radno mesto. To se nažalost nije dogodilo".

Foto: Privatna arhiva

Kako priča Jovana, uslovi rada u fabrici bili su izuzetno teški, ali njeno telo se s vremenom naviklo na naporan rad. Međutim, ono na šta nije navikla bio je psihički doživljaj posla.

"Odnos šefova prema zaposlenima je bio neprofesionalan i nisu umeli da motivišu radnika da pruži svoj maksimum. Atmosfera je bila loša jer su radnici uglavnom bili nezadovljni uslovima rada te su svoje frustracije lečili jedni na drugima", priseća se devojka.

U toj fabrici radila je pune dve godine, a nada za bolje sutra polako je bledela, jer je počela da gubi samopouzdanje.

"Ujutru sam jedva odlazila na posao, a po podne bih se vraćala uplakana i sa bolom u želucu. To je trajalo dve godine dok nisam rešila da presečem i dam otkaz".

Odluka da promeni sudbinu

Foto: Privatna arhiva

Kako to obično i bude u porodičnim krugovima, niko od njenih bližnjih je nije podržao u odluci da dâ otkaz, a da prethodno nije našla drugi posao. Međutim, ona nije više mogla da izdrži psihički i fizički napor, te je jednostavno odlučila da preseče.

"Sa puno stida i pognute glave, napustila sam posao i postala nezaposleno lice", priča ona za Superženu.

Vreme je sporo prolazilo, a ona je bila nezaposlena. Strah od sledećeg poslovnog poduhvata ju je obuzimao sve dok, jednostavno, nije odlučila da mora krenuti dalje.

"Sedeći tako razočarana i bez novca, počela sam da razmišljam čime bih mogla da se bavim dok ne naiđe neki posao. Ipak vreme prolazi, svi oko mene rade a ja sedim besposlena i bez novca – katastrofa", priseća se devojka.

Često je, kaže, pravila rezanca za supu za svoju porodicu i razmišljala je o tome da ih podeli na nekoliko delova, kako bi poslala svojim sestrama.

"U tom trenutku mi je sinula ideja – zašto ja ne bih pravila testeninu?! To je ono što ja umem i volim da radim i mogla bih odmah sutra da počnem! Tako je i bilo".

Razglasila je rodbini i prijateljima da je počela time da se bavi, oni su razglasili svojim prijateljima, kolegama, rodbini i tako je mlada Jovana prodala prvu kesicu rezanaca.

Ova hrabra odluka je bila početak njenog privatnog posla "Testenina od davnina" u Nišu, a danas je vrlo uspešna u tome.

To je više od posla, to je umetnost, to su sećanja

Foto: Privatna arhiva

Pravljenje testenine je više od posla. To je umetnost za nju, to su mnogobrojna sećanja iz detinjstva kada su njeni baka i deka još uvek bili mladi i kada su okupljali porodicu oko trpezarisjkog stola. Kada su, na kraju, imali više vremena jedni za druge.

"Taj miris testa mi je ostao duboko urezan u sećanjima. To je taj miris koji se oseća u mojoj radionici svakog dana i svakog dana mi izaziva to divno sećanje i osećanje. E, baš to je glavni razlog zašto sam odabrala da ovo bude moje zanimanje. Želim da dane provodim radeći ono što volim i želim da na kraju svakog radnog dana budem zadovoljna. Ovo je moj način da to i postignem", priseća se Jovana.

Recept za Jovaninu domaću testeninu je produkt lepih trenutaka provedenih sa bakom, ali i uspomena na proces izrade testenine kako je to ona radila pre 60 godina.

"Moja baka je sve to radila lagano, suptilno, bez žurbe. Volim da mislim da sam talenat za testo nasledila od nje. Volela sam kao dete da se motam oko nje dok je to radila. Svojim grubim i ispucalim rukama je lagano mesila testo dodavajući brašno, sve dok ne postane čvrsta smesa. Zatim bi dugo mesila to čvrsto testo dok je stari sto škripao. Onda bi testo umotala u najlon, pa u krpicu i ostavila ga da odćuti", priseća se Jovana.

Sledeći korak u procesu izrade testinene je razvlačenje testa preko dugih belih stolnjaka.

"Dugačke, bele stolnjake bi bacila preko stola i testo nastavila tu da radi. Zatim je oklagijom razvlačila jufkice testa, onda bi prešla na staru mašinu za rezance i istanjila maksimalno što može. Te tanke, nepravilne trake je ređala na stolnjaku, jednu do drugee i ostavljala da odstoje".

Nakon ovih početnih koraka, kreće akcija.

"Oklagijom je razvlačila jufkice testa, onda bi prešla na staru mašinu za rezance i istanjila maksimalno što može. Te tanke, nepravilne trake je ređala na stolnjaku, jednu do drugee i ostavljala da odstoje. Zatim je trakice rezala na mašini, tako što bi ona držala testo, a ja okretala ručku mašine. Mašina je krckala i izbacivala najdivnije, najmirišljavije rezance na svetu.Baka bi ih uvaljala u brašno I nepravilno bacila na stolnjak da se suše do sutradan".

Proizvodi bez soli, šećera i aditiva

Foto: Privatna arhiva

U svojoj radionici, kako kaže, počela je da pravi rezance za supu od domaćih jaja sa njenog imanja. A to je, ujedno, i njen najprodavaniji i najomiljeniji proizvod.

"Domaći rezanci nas sve vezuju za ta neka lepša vremena i verujem da je svaka druga kuća u Srbiji imala jednu baku koja je za svoje najdraže spremala supu sa domaćim rezancima".

S vremenom je proširila asortiman testa, pa tako sada u ponudi ima testenine od raznoraznih sastojaka.

"Tako sam počela da pravim taljatele sa raznim dodacima kao što su taljatele sa spanaćem, cveklom, kurkumom, origanom, kakaom, čilijem. Posebno je interesantna testenina za gulaš sa ruzmarinom i biberom".

Svi njeni proizvodi su potpuno prirodni i bez soli i šećera i aditiva, a uvela je i jednu novinu u svoj rad.

"Kako bih kupcima pružila šarenoliku ponudu, počela sam da pravim i sosove za testenine, kao i domaće začine koji su apsolutno prirodni".

Mlada preduzetnica Jovana Mitrović Ranđelović kaže da je posao zahtevan, ali da se konačno oseća slobodno dok radi ono što voli.

Foto: Privatna arhiva

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.