Medveđa ljubav koja pobeđuje sve
U zoološkom vrtu u Osnabriku žive posebni medvedi: Tips i Taps. Njihova mama je "obična" smeđa medvedica, ali tata je - polarni medved. Zapravo čak i u prirodi ima sve više takvih (ne)mogućih medveđih ljubavi.
Četvrtak, 19.12.2013.
14:41
Autor: DW.de H. Fuchs / A. Šubić
I zoološki vrt u Osnabriku ulazi u zimsko godišnje doba: sunčan je dan, ali je veoma hladno. U kavezu za medvede ne događa se gotovo ništa dok nam je Torsten Vaupel hteo predstaviti svoje štićenike za koje se brine od njihovog rođenja pre desetak godina, piše Dojče vele.
"Onaj koji se popeo na stablo, to je Taps", pokazuje nam čuvar na životinju udaljenu pedesetak metara. Mužjak je sve manje raspoložen za bilo kakvu komunikaciju i ne pomišlja da se pomeri sa mesta, a kamoli da pozdravi svog negovatelja. Udobno se izvalio na drvetu i promatra polarne lisice koje trče kroz kavez i kojima se jedino može zahvaliti da se tamo barem nešto događa.
I Tapsova sestra Tips nije raspoložena za nekakvu akciju i već se priprema za zimski san. Drema u maloj pećini koja je izgrađena za njihov smeštaj i sve joj teže pada da uopšte izađe na svetlost dana: "Ona više i ne uzima hranu i u poređenju sa njom, Taps je još pravi sportista. Ali Tips je onda u leto obično mnogo brža nego njen brat", objašnjava nam Vaupel.
Mala "nepažnja" u ljubavnom zanosu
Za njega su ti medvedi nešto jako specijalno, ali i obični posetioci brzo vide kako to nije običan par. Jer ni njihovo krzno nije smeđe kao kod običnih medveda, ali ni posve belo kao kod polarnih sunarodnika. I sestra i brat imaju krzno boje bele kafe i samo su im šape mnogo tamnije. Jer, ti medvedi su proizvod "male nesreće" koja se dogodila u zoološkom vrtu u Osnabriku.
Naime, pre desetak godina, tačnije 2004, u ponekim manjim zoološkim vrtovima je bilo još uobičajeno držati razne medvjede u istom staništu. Tako su i u Osnabriku zajedno bili smeđi medvedi, mesečevi medvedi, američki crni i beli, polarni medvedi.
"To funkcioniše ako se životinje naviknu jedne na druge dok su još sasvim mlade", tumači Vaupel. Ali u tom velikom staništu za medvede se onda tako i dogodila zabranjena ljubav: "Nakon što je uginuo mužjak smeđeg medveda, beli medved je iskoristio priliku i bez da smo primetili, osvojio smeđu medvedicu Suzi." Rezultat te ljubavi je sad pred nama: Tips i Taps.
Naravno, isprva se na zoološki vrt u Osnabriku osulo drvlje i kamenje zbog takve sramote. To je bio i argument protiv zajedničkog držanja medveđih vrsta koji ionako nije uobičajen u prirodi. Ali kritike zbog ovih hibrida - kako se zovu takve mešavine vrsta, nisu dugo potrajale jer su takvi primerci otkriveni i u prirodi. U Americi i Kanadi ih zovu "Pizzly" - i lingvistički mešanac američke vrste smeđeg medveda grizlija i polarnih medveda kako na engleskom nazivaju belog medveda.
Samo dve godine nakon što su došle prinove u zoološkom vrtu u Osnabriku, Amerikanac Nelson Hed ustrelio je jednog belog medveda - tačnije, on je mislio da je to takva životinja. Jer, genetskom analizom se utvrdilo kako je i to bio mešanac i dokazano prvi "Pizzly" u divljini. Štaviše, 2010. je ustreljena još jedna životinja koja je, kako se pokazalo, bila već potomak nekog mešanca.
Ali dok su medvedi u ovom zoološkom vrtu bili rezultat, da tako kažemo, (pre)slobodne ljubavi, u prirodi su oni ishod sve veće nevolje za medvede. Kako nam objašnjava direktor zoološkog vrta u Osnabriku Majkl Buer, koji se silom prilika i prirodnih nagona, specijalizovao za to područje, led se na Severnom polu leti sve više topi i tera bele medvjede na kopno. Tako je to oduvek bilo, ali sad ni po zimi više nema dovoljno leda tako da je tim medvedima previše daleko da plivaju nazad na led. "A tamo onda, normalno, se susreću i sa američkim smeđim medvedima, grizlijima", objašnjava profesor Buer.
Ni smeđim medvedima nije lako: civilizacija i čovek ih teraju sve severnije, u još uvek puste predele Kanade i tamo nailaze na svoje bele rođake. Zapravo, ovaj stručnjak smatra kako ovakvi mešanci ne moraju biti nešto loše: "U prirodi je to nešto sasvim normalno i to nastaje usled određenih promena u okolini", objašnjava Buer. To se događa i u drugim životinjskim vrstama, a na američkom kontinentu se to posebno vidi u populaciji vukova i kojota: "Tamošnji vukovi imaju već barem 10 do 15 posto 'krvi' kojota i obratno", tvrdi direktor zoološkog vrta.
Medvjed Taps
Zoolozi i biolozi imaju još mnogo primera za takve mešance - neretko nastali i zbog klimatskih promena i zbog uticaja čoveka. Američki naučnik Brendon Kili je u časopisu "Nature" objavio spisak od čak 34 životinjske vrste koji stvaraju mešance, od nekih vrsta kitova pa do medveda i vukova.
Direktor ovog nemačkog zoološkog vrta nam objašnjava kako bi to moglo značiti da bi jednog dana beli medvedi mogli - opet nestati. Jer, oni su zapravo najmlađa vrsta medveda koja je i nastala "specijalizacijom" smeđih medveda i koja bi se tako mogla "vratiti" u populaciju smeđih medveda za koji vek ako se nastavi topljenje leda na polu.
Jer, u toj specijalizaciji su polarni medvedi naučili živeti životom koji je uveliko drugačiji od njihovih smeđih rođaka. A ako pitamo čuvara zoološkog vrta, kako se ponašaju Tips i Taps, kao beli ili kao smeđi medvedi, on otvoreno priznaje da - ne zna.
"To je otprilike 50:50. Čas vam se čini kako se Tips ponaša i kreće više kao smeđa medvedica, a Taps više kao beli medvjed, ali u drugom trenutku vam se čini kako je upravo obratno. Dakle, sve je to potpuni haos", kaže Vaupel. U međuvremenu su dolazili i studenti da pišu diplomske radove o ponašanju mešanaca. Ali i nakon tih studija još niko nije postao pametniji.
Kad je i skočio u vodu po ribu kao što bi učinio njegov otac, probudila se i priroda njegove majke pa kao da se pita: Šta mi je da se kupam usred decembra?
Vaupel nam navodi još nekoliko primera: i brat i sestra nemaju problema da stanu na led, niti da ga probiju kako bi došli do ribe. Ali mešanci su lošiji plivači od "pravih" belih medvjeda i jedina im je uteha što su onda koliko-toliko nasledili veštinu penjanja po drveću - što je belim medvedima uglavnom nemoguća misija.
Tu mešavinu ponašanja smo videli i u zoološkom vrtu. Kad je Vaupel bacio nekoliko riba, Taps je odmah postao "pravi" beli medved. I po ciči zimi je skočio u bazen i kad je izronio, šapom pokušao da uhvati plen. Ali da opet zaroni u hladnu vodu - to mu ipak nije bilo po volji. Tu se pak probudila njegova priroda smeđeg medveda: zaboga, pogledajte termometar! Vreme je za spavanje, a ne nekakvo plivanje...
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 4
Pogledaj komentare