Bila je prva srpska kompozitorka, a jedan Njegošev stih iskoristila je za svoje muzičko delo

Ljubica Marić, prva srpska kompozitorka i akademik Srpske akademije nauka i umetnosti, jedna je od najoriginalnijih stvaralačkih ličnosti u našoj muzici 20. veka.

Četvrtak, 12.05.2022.

10:27

Izvor: composers.rs

Default images

Podeli:

Ljubica je rođena u Kragujevcu 18. marta 1909. godine, a 1911. se preselila u Beograd sa porodicom. Prvi instrument – violinu počela je da izučava sa 11 godina, a malo zatim počinje da se bavi kompozicijom, koju uči kod Josipa Slavenskog i M. Milojevića. Godine 1929. završava Muzičku školu u Beogradu (danas škola Mokranjac) kao učenica Slavenskog.

Studije nastavlja u Pragu – kompoziciju na Majstorskoj školi Konzervatorijuma kod Jozefa Suka, violinu kod profesora Maržaka a dirigovanje kod profesora Doležila i Nikolaja Malka. Istovremeno studira četvrtstepeni tonski sistem kod A. Habe. Majstorsku školu za kompoziciju diplomirala je 1932.

Godine 1933. sa svojim Duvačkim kvintetom učestvuje na festivalu Međunarodnog društva za savremenu muziku u Amsterdamu, i iste godine u Strazburu diriguje svoju Muziku za orkestar u okviru Session d’ études musicales et dramatiques, po planu H. Šerhena. Zatim 1934. i 1935. godine diriguje u Beogradu, 1937. u Pragu (na radiju) a onda tek 1945. i 1946. na javnim studijskim koncertima Radio Beograda. Od 1938. do 1945. godine bila je profesorka Muzičke škole „Stanković“, a od 1945. do 1967. godine docentkinja, zatim profesorka Muzičke akademije u Beogradu. Od 1947. do 1953. bila je sekretarka Udruženja kompozitora Srbije.

Neposredno posle Drugog svetskog rata dala je izvestan broj klavirskih kompozicija, solo pesme i Sonatu za violinu i klavir, ali njeno stvaralački najpunije razdoblje je između 1955. i 1963. godine kada su nastajale kompozicije: kantata Pesme prostora (reprezentovala je našu muziku na Svetskoj izložbi u Briselu 1957), Passacaglia za simfonijski orkestar, Muzika oktoiha br. 1, Vizantijski koncert za klavir i orkestar, Prag sna, kamerna kantata za tri soliste i kamerni orkestar, Ostinato super thema octoiha, za kamerni orkestar i klavir solo.

Za svoj rad dobila je Nagradu Savezne vlade (1949), Oktobarsku nagradu (1957. i 1996. za životno delo) i Sedmojulsku nagradu (1965).

Za dopisnog člana SANU izabrana je 1963. a za redovnog 1981. godine.

Umrla je u Beogradu 17. septembra 2003. godine.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 1

Pogledaj komentare