Prijateljstvo je vaznije od umetnosti

Prijateljstvo je vaznije od umetnosti Rade Serbedzija je svestrana licnost. On nije samo pozorisni i filmski glumac koji je stekao i medjunarodnu slavu, vec i pesnik (sa vise objavljenih zbirki), nenadmasni recitator, pevac i gitarista, kabaret majstor... Serbedzija je osnivac (uz dramskog pisca Borislava Vujcica) i umetnicki direktor Teatra Ulysses, koji od prosle godine deluje u Istri i izvodi predstave na Brionima, a u kratkom je vremenu postao nezaobilazna kulturna cinjenica na ovim prostorima. Nakon jedanaest godina neigranja na zagrebackim kazalisnim scenama, Rade je konacno nastupio i u Zagrebu. Na Amadeo sceni (u Gornjem gradu) odrzao je koncert, kojim je odusevio prepuno gledaliste. Pevao je, svirao, recitovao, pricao zanimljive dosetke iz svog zivota u "emigraciji". Na klaviru ga je pratio Jure Ivanusic, mladi glumac iz Maribora, a na gitari sin Danilo. Nastupio je i njegov stari prijatelj Kemal Monteno, a iz publike se pridruzio i Drago Diklic... Iako umoran od puta (iz Istre) i koncerta koji je potrajao vise od dva sata, Rade je pristao na razgovor za "Blic". Jeste li zadovoljni dosadasnjim radom "Ulyssesa", a posebno ovogodisnjom pozorisnom sezonom? - Jako sam zadovoljan. Mislim da smo ove godine konacno uspjeli cvrsto stati na noge. Potvrdili smo da smo ozbiljan teatar i da mozemo ici dalje. Ovog smo ljeta pred stalno dupke punim gledalistem odigrali dvadeset i dvije predstave Sekspirovog "Kralja Lira" i Euripidove "Medeje". Ljudi su uzivali, atmosfera je bila izvanredna – pocevsi od druzenja na brodu od Fazane do Briona pa do zavrsetka predstava i povratka. Na predstave su dolazili ljudi ne samo iz Istre i drugih krajeva Hrvatske i susjedne Slovenije, nego i mnogi moji prijatelji iz drugih drzava bivse Jugoslavije i iz inozemstva. A prijateljstvo je za mene oduvijek bilo najvaznija stvar, mozda i vaznija od same umjetnosti. Imali smo i veliku medijsku paznju, odlicne kritike... Osim nekoliko zlobnih osvrta od strane "epizodista". - Za takve me i nije briga! Ja znam sto cinimo i sto smo ucinili i pravi ljudi to prepoznaju. A meni je samo to vazno. Uspeli ste, makar privremeno, vratiti i Miru Furlan u Hrvatsku. - Zelio sam to i prosle godine, Lenka joj je bila namijenila ulogu u "Kralju Liru", ali nismo uspjeli. Posebno sam sretan sto je ove godine dosla i sto je u svom velikom stilu odigrala ulogu Medeje. A na svim se predstavama vidjelo koliko je i publika sretna sto je opet vidi i uziva u njenoj glumi. Neki su ocekivali da cete i vi igrati u "Medeji". - Iskreno govoreci, mislim da sam do sada u teatru odigrao toliko mnogo uloga da ne moram, nakon "Kralja Lira", glumiti i u "Medeji". Kada sam, sa Borislavom Vujcicem, osnivao Teatar Ulysses, nisam mislio da moram glumiti u svakoj predstavi. Zelja mi je bila da se bavim teatarskom umjetnoscu, da sudjelujem u stvaranju predstava, mozda jednog dana neku i reziram, dajem neke nove ideje. Vasa je ideja da se "Ulysses" razvije u veliki internacionalni teatar. Hocete li u tome uspeti? - Mislim da hocemo. Kako vidite, mi smo od pocetka krenuli s realizacijom te ideje. Moja je ekipa i u "Kralju Liru" i u "Medeji" internacionalna, a u tom cemo smjeru nastaviti i dalje. Iduce cemo godine raditi i jednu predstavu, s eminentnim stranim glumcima, na engleskom jeziku. I jos jednu novu predstavu na nasem jeziku, ali s internacionalnom ekipom. I u vecerasnjem nastupu u Zagrebu drzali ste se tog principa, pa je zagrebacka publika nakon dugo vremena mogla da cuje ne samo pesme Tina Ujevica, nego i Petra Preradovica i Vladislava Petkovica Disa, ne samo Arsena Dedica, nego i Djorda Balasevica... - Za mene postoje samo dobri i losi pjesnici i pjevaci, oni koji su mi bliski i koje volim i oni prema kojima sam ravnodusan. A sretan sam sto je publika tako dobro prihvatila i taj moj izbor i interpretaciju. Zasto vam je vasa zbirka pesama "Prijatelj ga kaze vise ne poznaje" najdraza? - Zato sto ta zbirka sadrzi sve ono sto sam u dusi prozivljavao deset posljednjih godina mog zivota, sto su u njoj sabrane pjesme koje sam pisao u trenucima posebnog raspolozenja, nostalgije za maternjim jezikom, prijateljima, domovinom ... Vas sin Danilo se priprema za snimanje prvog igranog filma. Hocete li u njemu i vi igrati? Za Luciju znamo da hoce. - Mislim da hocu. Ima odlicnu ulogu za mene. Da nema, mozda ne bih igrao (smijeh). Danilo je napisao i scenarij i uvjeren sam da ce, ako dobije novac za snimanje, napraviti dobar film. Sve se vise posvecujete muzici, snimate novi album, a procurila je informacija da cete nastupiti na festivalu "Melodije Kvarnera" u Rijeci. - Odavno se bavim i tim poslom i mislim da sam u njemu sazreo, da ga mogu raditi ozbiljno. Sa Livijom Morosinom u Istri snimam novu plocu za koju sam uvjeren da ce biti odlicna. Istina je i da cu za nekoliko dana nastupiti na festivalu zabavne glazbe "Melodije Kvarnera" u Rijeci. Otpjevat cu (na cakavskom) pjesmu "Plesi mi, plesi", koja mi se jako svidja, a za koju je tekst napisao Livio Morosin, a glazbu "atomac" Zdravko Sirola-Cajo. Gdje cete nakon toga? - Vracam se u London. Trenutno nemam potpisan ugovor ni za jedan novi film, iako imam vise ponuda. Mozda cu otici i na Mostru u Veneciju, iako tamo nece biti prikazan film "Najokrutniji dan" talijanskog rezisera Ferdinanda Vicentinija Ornjanija u kojem sam igrao sa Djovanom Mezodjorno, jer nije definitivno zavrsen. Kao sto ste mogli vidjeti, moji talijanski prijatelji Djovani i Ornjani bili su na premijeri "Medeje" na Brionima. Intervju: Rade Serbedzija

Rade Serbedzija je svestrana licnost. On nije samo pozorisni i filmski glumac koji je stekao i medjunarodnu slavu, vec i pesnik (sa vise objavljenih zbirki), nenadmasni recitator, pevac i gitarista, kabaret majstor... Serbedzija je osnivac (uz dramskog pisca Borislava Vujcica) i umetnicki direktor Teatra Ulysses, koji od prosle godine deluje u Istri i izvodi predstave na Brionima, a u kratkom je vremenu postao nezaobilazna kulturna cinjenica na ovim prostorima.

Nakon jedanaest godina neigranja na zagrebackim kazalisnim scenama, Rade je konacno nastupio i u Zagrebu. Na Amadeo sceni (u Gornjem gradu) odrzao je koncert, kojim je odusevio prepuno gledaliste. Pevao je, svirao, recitovao, pricao zanimljive dosetke iz svog zivota u "emigraciji". Na klaviru ga je pratio Jure Ivanusic, mladi glumac iz Maribora, a na gitari sin Danilo. Nastupio je i njegov stari prijatelj Kemal Monteno, a iz publike se pridruzio i Drago Diklic... Iako umoran od puta (iz Istre) i koncerta koji je potrajao vise od dva sata, Rade je pristao na razgovor za "Blic".

Jeste li zadovoljni dosadasnjim radom "Ulyssesa", a posebno ovogodisnjom pozorisnom sezonom?

- Jako sam zadovoljan. Mislim da smo ove godine konacno uspjeli cvrsto stati na noge. Potvrdili smo da smo ozbiljan teatar i da mozemo ici dalje. Ovog smo ljeta pred stalno dupke punim gledalistem odigrali dvadeset i dvije predstave Sekspirovog "Kralja Lira" i Euripidove "Medeje". Ljudi su uzivali, atmosfera je bila izvanredna – pocevsi od druzenja na brodu od Fazane do Briona pa do zavrsetka predstava i povratka. Na predstave su dolazili ljudi ne samo iz Istre i drugih krajeva Hrvatske i susjedne Slovenije, nego i mnogi moji prijatelji iz drugih drzava bivse Jugoslavije i iz inozemstva. A prijateljstvo je za mene oduvijek bilo najvaznija stvar, mozda i vaznija od same umjetnosti. Imali smo i veliku medijsku paznju, odlicne kritike...

Osim nekoliko zlobnih osvrta od strane "epizodista".

- Za takve me i nije briga! Ja znam sto cinimo i sto smo ucinili i pravi ljudi to prepoznaju. A meni je samo to vazno.

Uspeli ste, makar privremeno, vratiti i Miru Furlan u Hrvatsku.

- Zelio sam to i prosle godine, Lenka joj je bila namijenila ulogu u "Kralju Liru", ali nismo uspjeli. Posebno sam sretan sto je ove godine dosla i sto je u svom velikom stilu odigrala ulogu Medeje. A na svim se predstavama vidjelo koliko je i publika sretna sto je opet vidi i uziva u njenoj glumi.

Neki su ocekivali da cete i vi igrati u "Medeji".

- Iskreno govoreci, mislim da sam do sada u teatru odigrao toliko mnogo uloga da ne moram, nakon "Kralja Lira", glumiti i u "Medeji". Kada sam, sa Borislavom Vujcicem, osnivao Teatar Ulysses, nisam mislio da moram glumiti u svakoj predstavi. Zelja mi je bila da se bavim teatarskom umjetnoscu, da sudjelujem u stvaranju predstava, mozda jednog dana neku i reziram, dajem neke nove ideje.

Vasa je ideja da se "Ulysses" razvije u veliki internacionalni teatar. Hocete li u tome uspeti?

- Mislim da hocemo. Kako vidite, mi smo od pocetka krenuli s realizacijom te ideje. Moja je ekipa i u "Kralju Liru" i u "Medeji" internacionalna, a u tom cemo smjeru nastaviti i dalje. Iduce cemo godine raditi i jednu predstavu, s eminentnim stranim glumcima, na engleskom jeziku. I jos jednu novu predstavu na nasem jeziku, ali s internacionalnom ekipom.

I u vecerasnjem nastupu u Zagrebu drzali ste se tog principa, pa je zagrebacka publika nakon dugo vremena mogla da cuje ne samo pesme Tina Ujevica, nego i Petra Preradovica i Vladislava Petkovica Disa, ne samo Arsena Dedica, nego i Djorda Balasevica...

- Za mene postoje samo dobri i losi pjesnici i pjevaci, oni koji su mi bliski i koje volim i oni prema kojima sam ravnodusan. A sretan sam sto je publika tako dobro prihvatila i taj moj izbor i interpretaciju.

Zasto vam je vasa zbirka pesama "Prijatelj ga kaze vise ne poznaje" najdraza?

- Zato sto ta zbirka sadrzi sve ono sto sam u dusi prozivljavao deset posljednjih godina mog zivota, sto su u njoj sabrane pjesme koje sam pisao u trenucima posebnog raspolozenja, nostalgije za maternjim jezikom, prijateljima, domovinom ...

Vas sin Danilo se priprema za snimanje prvog igranog filma. Hocete li u njemu i vi igrati? Za Luciju znamo da hoce.

- Mislim da hocu. Ima odlicnu ulogu za mene. Da nema, mozda ne bih igrao (smijeh). Danilo je napisao i scenarij i uvjeren sam da ce, ako dobije novac za snimanje, napraviti dobar film.

Sve se vise posvecujete muzici, snimate novi album, a procurila je informacija da cete nastupiti na festivalu "Melodije Kvarnera" u Rijeci.

- Odavno se bavim i tim poslom i mislim da sam u njemu sazreo, da ga mogu raditi ozbiljno. Sa Livijom Morosinom u Istri snimam novu plocu za koju sam uvjeren da ce biti odlicna. Istina je i da cu za nekoliko dana nastupiti na festivalu zabavne glazbe "Melodije Kvarnera" u Rijeci. Otpjevat cu (na cakavskom) pjesmu "Plesi mi, plesi", koja mi se jako svidja, a za koju je tekst napisao Livio Morosin, a glazbu "atomac" Zdravko Sirola-Cajo.

Gdje cete nakon toga?

- Vracam se u London. Trenutno nemam potpisan ugovor ni za jedan novi film, iako imam vise ponuda. Mozda cu otici i na Mostru u Veneciju, iako tamo nece biti prikazan film "Najokrutniji dan" talijanskog rezisera Ferdinanda Vicentinija Ornjanija u kojem sam igrao sa Djovanom Mezodjorno, jer nije definitivno zavrsen. Kao sto ste mogli vidjeti, moji talijanski prijatelji Djovani i Ornjani bili su na premijeri "Medeje" na Brionima.