Ova žena je stvorila omiljenu dečju bajku: Istina o njenom životu jezivija je od priče
Većina zna bajku o Snežani: prelepa princeza, ljubomorna veštica, patuljci, otrovna jabuka, princ. Da, to je baš ona bajka koju je Dizni ekranizovao 1937. godine, zar ne?
Četvrtak, 29.09.2016.
23:55
Vratimo se u 1500. godinu kada je živela prelepa devojka po imenu Margaret fon Valdek. Margaret je živela u malenom rudarskom gradu zvanom, verovali ili ne - Voldek na severozapadu Nemačke.
U rudniku su radila i deca pa eto moguće inspiracije za malene ljude, tj. patuljke koji se pominju u bajci.
Zbog problema sa novom ženom svoga oca, Margaret se preselila iz Voldeka u Brisel kada je imala 17 godina. Tamo je zapala za oko prelepom momku Filipu II od Španije. Međutim, nekome se, čini se, nije dopala ideja o venčanju dvoje mladih, pa se Margaret jako razbolela, a verovalo se da je otrovana.
U prilog tome je išao i njen poslednji rukopis, testament, koji je pisan veoma drhtavom rukom te je bio gotovo nečitljiv.
Ipak, u pravoj priči Snežana nije završila sa princom već je umrla od misteriozne bolesti u 21. godini.
Do danas nije otkriveno ko je otrovao Margaret, ali jedno je bitno znati - maćeha je već uveliko bila mrtva.
Marija Sofija Margareta Katarina fon Ertal
Iza vrata pod brojem dva imamo Mariju Sofiju Margaretu Katarinu fon Ertal, koju su zvali kratko - Marija.
Rođena je 1729. godine, odrasla u zamku u Loru, Nemačka.
Danas je ovaj zamak muzej u kojem posetioci mogu da se pogledaju u ono čuveno ogledalo (Ogledalce, ogledalce..)
Veruje se da je Marijin otac Filip Kristof fon Ertal poklonio to ogledalo svojoj drugoj ženi. Na ogledalu su natpisi ''Samoljublje'' i ''Ona je lepa kao svetlost'' Čini vam se poznato?
Međutim, Marijin izgled nije bio mnogo bolji od izgleda njene maćehe niti postoje ikakvi podaci o načinu njene smrti zato se i postavlja pitanje da li je baš Marija bila inspiracija braći Grim za priču o Snežani.
Ipak, ono što još uliva sumnju da bi njena životna priča mogla da bude inspiracija jeste to što je ulaz u obližnji rudnik bio toliko mali da su samo ljudi poput patuljaka mogli u njega da uđu.
E sad, pitanje je koliko su ove priče istinite, a koliko su samo pokušaji nemačkih gradića da poboljšaju turizam.
Izvor: Prva.rs
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 2
Pogledaj komentare