Biramo supermuškarce

Jovana obožava stare automobile: Ima četiri oldtajmera, ali žuti Fića joj je najdraži

"Svaki stari automobil je remek-delo za sebe, svaki ima svoj lični pečat, a što je najvažnije - svaki ima karakter. Oldtajmera je neophodno poznavati "u dušu" i voleti da bi se u njemu uživalo i da bi mogao da se vozi na način koji je najbolji za njega."

Subota, 31.07.2021.

08:17

Izvor: B92

Jovana obožava stare automobile: Ima četiri oldtajmera, ali žuti Fića joj je najdraži
Foto: Produkcija Zlice

Podeli:

Jovana Stojiljković (29) je svetska je putnica i to zahvaljujući poslu kojim se bavi. Naime, ova Beograđanka kako nam je rekla, skoro osam godina radi na brodovima, a trenutno kao druga stjuardesa na jahti. Posebno se raduje da dođe kući, jer se tada vraća svojoj porodici i velikoj ljubavi - oldatajmerima:

"Gotovo 10 godina traje moja ljubav prema oldtajmerima. Pre kupovine sopstvenog primerka negovala sam je odlascima na auto skupove i vožnje. Ljubav se razvila iz fascinacije stilom života i oblačenja nekih prošlih vremena, koju sam oduvek imala. Stari automobili kombinacija su stila, elegancije, vrhunskog dizajna i želje da se uvek bude drugačiji od konkurencije, dok danas imamo fokus na performanse i udobnost, a svi automobili izgledaju gotovo isto. Svaki stari automobil je remek-delo za sebe, svaki ima svoj lični pečat, a što je najvažnije - svaki ima karakter. Oldtajmera je neophodno poznavati "u dušu" i voleti da bi se u njemu uživalo i da bi mogao da se vozi na način koji je najbolji za njega.

Smatra da je vožnja oldtajmerima prava avantura i pravo uživanje:

"Potrebna mu je pažnja, poseban način održavanja i strpljenje. Oldtajmeri čine svaku vožnju avanturom - umesto da to bude "od tačke A do tačke B", vožnja prerasta u jednu vrstu hedonizma, gde život usporava i pruža priliku da se svet sagleda iz različitih uglova, i svaki put zapravo primeti. Vožnja kao takva i uživanje u njoj postaju cilj, umesto standardne žurbe da se vožnjom stigne do neke zadate tačke".

O kupovini prvog oldtajmera, kao i tome koja kola su joj najdraža, Jovana kaže:

"Prvi auto sam kupila 2015. godine i to je moja Buba (2002.), uskoro sa titulom Youngtimera, koju sam takođe kompletno sredila i prilagodila svojim željama. Maksimalan broj automobila koje sam imala je 5, trenutno ih imam 4. Jednog Fiću sam dala "na usvajanje" u Poljsku gde će proći kroz proces restauracije i živeti gastarbajterski život - u planu je da se ponovo sretnemo na putu što pre.

Ipak i među njima, ova devojka ima "Čipsa", žutog Fiću koji joj je najdraži. Kada je vide u Fići, prolaznici joj mahnu, jave se:

"Najdraži auto mi je moj žuti Fića - Čips, koji je bio moj auto iz snova dok ga nisam kupila, a i nakon toga je ostao isto to. On je kompletno restauriran prema fabričkim specifikacijama (boja, enterijer, originalni motor sa odrađenom generalkom) sa par detalja koji ga izdvajaju od ostalih, uključujući i personalizovanu tablicu (BG CHIPS). Druga dva automobila su Fića "kontraš" iz 1964. kao i "Yugo Cabrio", koji je izuzetno redak i atraktivan auto (glavna zvezda naših tura i vožnji). Uvek je teško izdvojiti jedan favorit, jer svaki od njih ima "ono nešto" što ga izdvaja od ostalih".

Koliko god izgledali simpatično i izazivali radost kad ih ugledamo, održavanje i sređivanje ovih automobila nije jednostavno:

"Restauracija oldtajmera je izuzetno dug ali i uzbudljiv proces, u kom se mnogo uči i greši. Zahteva potpunu posvećenost i pažnju, potrebno je izdvojiti vreme i mnogo živaca. Vlasnik treba da ima živaca za majstore koji imaju svoj način rada i ritam, majstori treba da imaju živaca za vlasnike koji ponekad imaju neobične prohteve ili nemaju razumevanja za proces. Dobra strana svega toga jesu ljudi koji se upoznaju usput - sada, par godina nakon kupovine i sređivanja mog prvog oldtajmera, okružena sam sjajnim i izuzetno iskusnim majstorima, posvećenim ljudima i ljubiteljima automobila bez kojih pravo uživanje u vožnji ne bi ni bilo moguće".

*ALT

Posebno su joj dragi razgovori o automobilima, kao i prepričavanju dogodovština:

"Stara garda majstora kragujevačke "Zastave" i dalje radi punom parom i sa istom količinom ljubavi prema našem brendu vozila i dok smo u njihovim rukama i dok smo njihovi učenici možemo reći da smo na sigurnom. Takođe, mnogo je mladih ljudi koji gaje veliki entuzijazam prema mehanici, i bilo bi dobro da ih bude još više.
Uživam u diskusijama o automobilima, prepričavanju dogodovština, katastrofalnih majstorisanja i svemu kroz šta prolazimo mi koji smo ljubitelji mehanike, estetike i mirisa benzina".

Organizuje i ture po glavnom gradu, a to je poseban događaj:

Posao sa turama sam rešila da započnem pre svega iz želje da mi, koji smo entuzijasti i čuvari nasleđa naših baka i deka, Jugoslavije, Zastave možemo i da zaradimo vozeći naše ljubimce. Tako smo spojili lepo i korisno, oni sami zarađuju za svoje održavanje i registraciju a mi se družimo i razmenjujemo iskustva

Ture organizujem u saradnji sa partnerima (turističkim agencijama, event organizatorima...) i iako sam trenutno na jahti uspevam da ase organizujem putem Vajbera, Whatsapp-a... Imam svoju bazu vozača i vodiča od poverenja, sa uvek spremnim automobilima i rasporedom, tako da mi nije teško da začas okupim ekipu od 10, 20 ili čak 30 vozača i isto toliko oldtajmera, pošaljem im raspored, satnicu, destinacije i rute, i ostatak je na njima.

Sertifikovani vodiči su tu da sprovedu goste kroz istoriju Jugoslavije i Beograda, a dve godine unazad organizujemo i "Yugoverse Novu Godinu", događaj koji za cilj ima prikupljanje paketića za decu bez roditeljskog staranja.

*ALT

Njen verni drug "Fića" i ona imaju razne anegdote, a Jovana nam je izdvojila jednu:

Anegdota je nebrojeno mnogo. Izdvojiću jednu gde me je, tokom putovanja u Sarajevo u zimu 2019-2020. Gugl navigacija odvela duboko u planine i snegom prekrivene šume, daleko od svih magistralnih i uopšte asfaltiranih puteva i dometa. U međuvremenu je pao mrak, zemlja se potpuno zaledila ispod snega, a "Fića" je ostao zaglavljen na ledu, svakim pokušajem da se vratim unazad klizeći sve više ka provaliji sa desne strane.

Nakon gotovo 30 minuta pokušavanja da uhvatim domet i javim nekome gde sam (iako nisam ni znala) i razmišljanja o tome postoji li udobna pozicija za spavanje u Fići, niotkuda je naišao automobil sa lancima, delujući mi u tom momentu kao fatamorgana. U automobilu je bila porodica koja je pošla u posetu baki i deki koji su živeli negde na kraju tog puta, u jedinoj kući kilometrima daleko.

Dvojica momaka su se popela na zadnji branik od Fiće, dajući mu veći pritisak na zadnji deo i vuču, i na taj način je uspeo da izgura sam uz zaleđeno brdo, bez da smo morali da ga izvlačimo. U Sarajevo smo stigli par sati kasnije, smejući se celoj dogodovštini, mada u tom trenutku nije bilo ni najmanje prijatno. Sem toga, kvarili smo se i gubili kojekude, usput upoznavali sjajne ljude koji su nam se našli u nevolji.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 9

Pogledaj komentare