Hipoterapija: Kad konji leče ljude rezultati su odmah vidljivi

Timotije je pristigao. Laganim kasom došao je do dela Hipodroma, Manježa, i sačekao je svoju dragu A. A. Elegantan, smiren i odmeren ovaj poni kada se pridružila i devojčica započeo je svoju seansu.

Sudbine | Mariota Vlaisavljević |
Podeli
Foto: B92
Foto: B92

"Potkovica" je neprofitno, nevladino, udruženje koje se bavi terapijom i aktivnostima pomoću konja, habilitacijom i rehabilitacijom osoba sa invaliditetom. Osnovano je 2011. godine. Trenutno je u pripremi prva edukacije u Srbiji za terapeute u oblasti TPK.

"Značaj ove edukacije je veliki. Imaćemo više obučenih ljudi koji će svoju primarnu struku, bilo da su defektolozi, logopedi, fizioterapeuti, psiholozi ili neka druga srodna struka realizovati uz pomoć metode TPK. Time ćemo preduprediti sve masovnije improvizovane programe koji zlouporebljavajući neznanje roditelja koriste za svoje potrebe", kaže Maja Marić, predsednica Udruženja.

U gradskoj oazi zelenila, mira i tišine, samo konji jure. Oblak prašine povremeno se nadvije, začuje se zvuk kopita… Tu su konji koji, kao Timoti i Forca koji "rade" terapiju, dok je Titina konj koji radi sportski program jahanja za decu i omladinu sa invaliditetom.

Svaki od tih konja je obučavan za namenu koju obavlja i njihove nemene su vrlo jasne. Čak, recimo, ako "nabace" koji kilogram preko standarda, moraju na dijetu. Sve je sa njima vrlo precizno i jasno, podređeni deci.

"Najčešći problemi zbog kojih dolaze deca, ali i stariji kod nas su cerebralna paraliza, mišićna distrofija, pareze, plegije, autizam, smetnje u intelektualnom razvoju, psihosocijalnom razvoju, Daunov sindrom i različiti poremećaji govora", kaže za portal "Super žena" Maja Marić, predsednik Udruženja "Potkovica" i logoped i TPK terapeut.

Ona objašnjava da terapija započinje tek nakon detaljne anamneze, pregleda i testiranja korisnika. Zatim je na redu terapijski tim koji na osnovu dobijenih podataka pravi induvidualan plan.

Hipoterapija je fizikalna, okupaciona i logopedska strategija lečenja osoba sa invaliditetom koja koristi konjski pokret za postizanje funkcionalnih ciljeva. Odnosi se na upotrebu trodimenzionalnog načina kretanja konja kao sredstva lečenja osoba sa funkcionalnim ograničenjima, neuromotornim i senzornim disfunkcijama.

Pomaci su svakodnevni, ali ne i čuda

Foto: B92
Foto: B92

Što se rezultata tiče, oni su vrlo realni i evidentni.

"Deca imaju zabeležena postignuća na testovima i skalama koje se urade pre uključivanja u program i nakon određenog vremena koje je predviđeno individulanim planom. Rezultati su u oblasti motorike, jezika i govora, socijalizacije, pažnje i opažanja... pa tako imamo decu koja kroz program samostalno počinju da sede, stoje ili da prave prve korake. Ili da progovaraju jer su napravili preduslove kroz planirane aktivnosti za to. Važan je dobar plan i kontinuitet rada sa praćenjem rezultata. Ono što je interesantno jeste da smo mi prvo došli do rezultata i nakon toga smo se zapitali da li možemo i kroz merne instrumente da dokažemo kako nam je dete progovorilo. U početku je to bilo teško, dok danas svako dece koje je obuhvaćeno našim tretmanima je obavezno i testirano.
U radu uz konja dete ne doživljava čas kao da je došlo kod logopeda, što zapravo i jeste, ukoliko je logopedski tretman i obrada uz konja. Deca su potpuno opuštena, konj je fokus njihove pažnje, motivator i sve teče vrlo lako", priča naša sagovornica.

U praksi, stručnjaci bave problemima za koje su specijalizovani koristeći konja kao medijum.

Iako se ovaj oblik terapije kod nas aktivno radi poslednjih pet godina, postoje brojne zablude, nedoumice pa i zloupotrebe. Čuda se ne dešavaju, s obzirom na teška stanja koja se tretiraju, ali realno je očekivati poboljšanje opšteg kvaliteta života.

Izlečenje je moguće kod nekih poremećaja govora, lakših motorno-funkcionalnih smetnji, razvojnih strahova…

Ljubav na prvi pogled

Foto: Thinkstock
Foto: Thinkstock

Da bi se "stvorio" terapijski konj neophodan je adekvatan izbor, i to u odnosu na starost, zrelost, fizičku građu, kvalitet pokreta i karakter konja, a potom se obavlja višegodišnji trening obuke.

Saradnjom licenciranih terapeuta i stručnjaka iz sveta konjarstva odabiraju se i obučavaju konji za ovaj oblik terapije.

Osnova terapijskog učinka hipoterapije je trodimenzionalno kretanje konjskih leđa gde se pri frekvenciji od 50-60 koraka u minuti na jahača prenese od 90 do 110 impulsa (što je jednako ritmu ljudskog hoda) koji se pri pravilnom položaju jahača prenose od karlice na trup, te posredno na celo telo i predstavljaju fiziološki trening.

"Konji jednostavno osete svaku našu emociju, senzibilizaciju, svaki trenutak. Konji komuniciraju neverbalno i vrlo vešto čitaju neverbalne poruke koje im šaljemo, ako je mi ljudi zanememarujemo obzirom da 90 odsto naše komunikacije je verbalno. Konji putem čula sluha koje je kroz njihova evolutivni tok veoma izoštreno, mogu da nas čuju kada nismo u njihovom vidokrugu, putem čula mirisa mogu da nanjuše naše hormone i detektuju nepogrešivo emocije", navodi naša sagovornica.

Za većinu dece dolazak na terapiju je prvi susret sa konjima. Neka su oduševljena i žele odmah da jašu, da se igraju. Neka su uplašena.

Kod prvih se zato odmah radi na razvoju strpljenja, a kod drugih na prevazilaženju straha.

"Adaptaciona faza je veoma važna, tada se dete navikava i na tim i na konja i na novi prostor. Deci sa razvojnim problemima toliko novog iskustva obično ne prija, zato se oni postepeno uvode u sve aktivnosti. Ova faza je i najteža, jer ih nije lako pridobiti, ali uz manje ili nešto više vremena se adaptiraju i ovo im postaje veoma prijatan tretman na koji rado dolaze. Neretko adaptacija prolazi veoma lako, jer se između deteta i konja stvara ljubav na prvi pogled", objašnjava Maja Marić koja navodi i da se i zimi rade programi.

Doduše, tada su deca i konj u štali, nema šetnje, ali ima dosta aktivnosti. Kada su deca u adaptacijonom period u TPK programu konji su reaguju neverovatno. Kreću za detetom iako im dete nije dalo nalog da krene jer to nije usvojilo, kada su deca nervozna konj se preznoji kao da je upravo okupan, kada treba da se dete pozdravi sa konjem konj pruža glavu prema detetu prvi. Oni su puni saosećanja i želje da pomognu detetu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.

Pročitaj još

prethodna strana 1 od 25 sledeca idi na stranu