Životne priče

Vreme balova i rukavica: Kad su dame u Srbiji pratile parisku modu

Nošenje rukavica u savremenom životu jesu izdvojeni slučajevi romantične, gotovo egzotične modne prakse iz prošlosti.

Nedelja, 04.04.2021.

19:18

Izvor: B92

Vreme balova i rukavica: Kad su dame u Srbiji pratile parisku modu
Foto: Privatna arhiva

Podeli:

Najromantičniji period izdanašnje perspektive je vreme balova, koji su propisivali da dame i gospoda neizostavno tokom celog događaja nose rukavice.

Ukoliko bi se damama rukavice isprljale zamenjivale bi ih drugim parom koji su obavezno nosile sa sobom. Promena rukavica predstavljala je intimnu radnju. Rukavice bi se skidale samo za vreme svečanih večera, isključivo ispod stola. Gospoda neizostavno tokom celog događaja nose rukavice. Svaki izlazak iz kuće podrazumevao je navučene rukavice. Njihova dužina je upotpunjavala nepokriveni deo ruke do završetka rukava. Zaprljane rukavice su značile lošu etikeciju i dame su menjale nekoliko pari rukavica za dan. Poštovanje društvenih kodeksa nošenja rukavica karakterističan je za XIX vek a ta socijalna funkcija se gotovo gubi u XX veku.

Kroz svet rukavica, izrade i mode 19. veka, za B92. net, vode nas Jelena Tucaković, etnolog i antropolog, i konzervator (preventivna zaštita) i Danijela Novaković, etnolog i antropolog.

Foto: Privatna arhiva

S obzirom da je u XIX veku par rukavica u svakodnevnom životu bio obavezan deo odevanja muškaraca i žena postojala je zanatska izrada rukavica. Beograd je bio sedište zanatskih radionica rukavičara koje su činili malobrojni esnaf jer je takva roba uglavnom dolazila iz inostranstva. Po pisanju lista "Otadžbina" 1. 2. 1889. godine, Beogard je imao osam rukavdžija. U literatuti i novinskim člancima zabeležena su imena nekih zanatskih radnji, koje su izrađivale i prodavale rukavice sve do Prvog svetskog rata: Toma Havel 1879, Josef Valek 1892, Sofija Princ 1890, Bertold Gros početak XX veka kao i "Fabrika za izradu jagnjećih koža i rukavica" Jovana Novakovića

Foto: Privatna kolekcija

Kultura odevanja je nakon Prvog svetskog rata doživela dinamične promene, racionalizovana je a modeli rukavica su se oblikovali po novom modelu. Duge balske rukavice su "preživele" za potrebe balova a skaraćene dužine rukavica su odgovarale vremenu koje je dolazilo.

Na fotografiji: "Glase" koža sa sedefnim dugmadima. Glatka, sjajna, rastegljiva, mekana jagneća i jareća koža. Ovakav model sa kraja XIX i početka XX veka nazvan je po francuskoj reči glase.

Foto:Privatna arhiva

Dame u Beogradu a i drugim gradovima Kraljevine bile su vrlo usklađene sa pariskim trendovima iz najmanje dva razloga. Domaći krojački saloni pratili su modna dešavanja, posećivali modne revije prvenstveno u Parizu i veoma brzo prenosili nove modele i materijale kod nas. Sa druge strane široka publika je pratila časopise koji su obaveštavali i savetovali o pariskoj modi pa su i samostalne krojačice pa i dame pojedinačno šile novoponuđene modele. Rukavičari su pratili modna kretanja.

Foto:Privatna arhiva

Otvorile su se fabrike za preradu kože i izradu rukavica: „Šumadija A.D“, „Fabrika rukavica Alberta Vajhsenbauma“ 1930. godine.

Moderne rukavice dobrog kvaliteta, koje su uvožene iz Francuske i Češke, kao i domaće proivodnje, u Beogradu je prodavao veliki broj specijalizovanih prodavnica: radnja braće Romanov „Roman“, „Surutka“, „Rukavičar“, „Rukavica“, „Elias Kabiljo“ i mnogi drugi. Vlasnik renomirane radnje rukavica, čarapa i veša „Alfa“ Nisam R. Alfandari pored prodaje pariskih modela kvalitetnih, savršeno obrađenih rukavica pisao je u „Nedeljnim ilustracijama“ protežirajući najbolje beogradske radnje.

Foto:Privatna arhiva

Ženske pomodne rukavice od materijala poput tila, ručno vežene čipke, pamuka, glase, napa, jelenske kože, trikoa, vune, svile u kombinacijama evropskih modnih uzora i nacionalnih motiva, predstavljaju komade primenjene umetnosti.

Foto:Profimedia

Heklane rukavice su se mogle izraditi i kao ručni rad dok su se one od tankog finog konca kupovale u specijalizovanim radnjama. Bela boja rukavica, kao i danas, bila je rezervisana za mlade. Rukavice sa venčanja iz 1945. godine od pamučne svile sa ručno naveženim cvetovima po materijalu i sofisticiranosti veoma su luksuzne.

Foto:Privatna arhiva

Pedesetih godina je došlo do renesanse ženskih rukavica. Upotrebom sintetičkih vlakana stvoreni su materijali poput satena, mreže i drugih. Moda je diktirala markantan kolorit koji je činio kontraste sa haljinama. Na slici su rukavice, koje crvenom osnovom i tankim belim štraftama očaravaju. Nakon 60-ih godina prošlog veka moda damskih rukavica je utihnula.

Postoji nekoliko osnovnih pravila za čuvanje starinskih, kako tekstilnih tako i predmeta od tanke kože:

- Ako se ne koriste, potrebno je obezbediti sigurno i čisto okruženje za odlaganje ovih lepih predmeta.

- Najbolje je svaki komad smestiti u zasebnu kutiju ili na podlogu obloženu belim, pamučnim platnom.

- Nije dobro savijati predmet jer se tkanina lako lomi na prevoju, posebno ako je stara i istrošena.

- Tekstilne predmete kao i predmete od takne kože sa vezom, našivenim perlama ili drugim aplikacijama, potrebno je držazi položene, bez pritiska odozgo.

- Redovna provera stanja predmeta je najbolji metod u borbi protiv mikroorganizama, moljaca i drugih štetočina.

- Važno je zaštititi predmet od svetlosnog zračenja.

Ono je posebno opasno jer razara strukturu tekstilnih niti i deluje kumulativno na materijal. Tekstil se može oprati samo ako je tkanina čvrsta i zdrava, jer u suprotnom, može se desiti da se predmet raspadne. Tekstil se pere u mlakoj vodi sa malo sapuna, veoma blagim pokretima ili tapkanjem. Poslednje ispiranje bi trebalo da bude u destilovanoj vodi. Suši se u vodoravnom ili blago nakošenom položaju uz povremeno okretanje; nikako ga ne bi trebalo kačiti da visi. Predmeti od fine kože mogu se prati pod posebnim uslovima, međutim, problem nastaje kada počne sušenje. Tada je neophodan stalni nadzor. Koristi se poseban premaz sa glicerinom i kalup, jer tokom procesa sušenja, predmeti od kože se skupljaju i lome. Zato je preporuka da se koža ne pere. Za obimnije intervencije na starim predmetima, nabolje je obratiti se muzejskim konzervatoriima (ili zanatlijama koji prave takve predmete, ukoliko još postoje), jer kao posledica nestručnog rukovanja, može doći do oštećenja koja ostanu trajna.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 4

Pogledaj komentare