U braku bez strasti, a imam ljubavnicu. Šta da radim?

U tvom slučaju, mnogo bolje prijanja pesma "Train in vain", a ne "Should I stay or should I go".

Upravo ta pesma, ti daje odgovor na tvoje pitanje. I odnosi se na tvoj odnos sa suprugom. Vrlo direktno ti to kažem.

Ne ulazim u moralisanje tipa: "kako si mogao", "prvo razreši za suprugom pa onda traži dalje", "ići ćeš u pakao", "misli na decu", "izdao si brak"... i ostala bla bla debilisanja! To sve nema veze sa mozgom! Zapamti! Nema nijedan razlog da se osećaš krivim, što si takav kakav si! Živiš prvo za sebe, pa onda za decu! Ako sebi nisi dobar, nećeš ni njima! Kada nisi onaj pravi sa njihovom majkom, budi sa onom sa kojom si takav! Deca će to prepoznati, kad tad, i shvatiti! Hoćeš li mi reći, kao ovi kvazi moralisti, da je bolje da ti deca odrastaju u braku bez velike ljubavi i strasti, pa da to prenesu i u svom braku?! Da misle, kako treba da brak bude bez strasti?! Posle će i svoj život tako urediti i preneti na svoje potomke! Helloooooo...?!!

Ili da uništavaš majku svoje dece, sa brakom bez strasti. To ne možeš da sakriješ. Kad tad će isplivati na površinu! I sama supruga će biti nezadovoljna, kada vidi da si bezvoljan i da joj ne pružaš ono što očekuje i zaslužuje od tebe! Da li si spreman da decu i suprugu činiš nesrećnim?!

Po meni, imaš nekoliko opcija.

1. Da ostaneš sa suprugom i da "trpiš" do kraja. Bez strasti, a vrlo brzo i bez želje.

2. Ako te pokreće strast (a trebalo bi), onda budi iskren sa suprugom i decom! Reci šta ti je na srcu i na pameti i počni ljubav kakvu želiš i kakva ti prija!

3. Makar i odlučio pogrešno tj da ostaneš u braku bez strasti i želje, nemoj imati osećaj krivice! Nikako! Nema nijedan razlog za to!

Uostalom, i sama pesma "Should I stay or should I go" ima stih koji ti je dao odgovor na tvoju dilemu: "If I go, there will be trouble, and if I stay it will be double".