Snežana je ostala sama sa malim detetom, bez primanja: Ovo je priča o borbi, ljubavi i nadi

Imala je samo 24 godine, kada je ostala sama sa ćerkicom od dve godine, jer joj je suprug poginuo u saobraćajnoj nesreći. Bila je đak generacije, već je završila Višu pedagošku školu, ali nije mogla da bira i morala je da počne da radi kao spremačica. Ovo je priča o Snežani Gagulić i njenoj borbi i optimizmu.

Ponedeljak, 07.06.2021.

15:24

Izvor: B92

Snežana je ostala sama sa malim detetom, bez primanja: Ovo je priča o borbi, ljubavi i nadi
Foto: Privatna arhiva

Podeli:

U okviru akcije "Biramo super ženu", stiglo nam je dugo i dirljivo pismo koje je poslala Svetlana (16) i predložila svoju mamu Snežana Gagulić Obradović iz Majura za Super ženu.

"Sa moje nepune dve godine, ostale smo same, jer mi je tata poginuo u saobraćajnoj nesreći. Pretpostavljate kakav šok je bio i za mene koja nisam tada bila svesna svega, a i za nju što je mlada sa 24.ostala bez jače polovine. Od te 2007. kreće naša borba. Uvek mi je pružala podršku i jačala me. Njene suze i 'Ne mogu' retko sam viđala. Kada smo zasnovale porodicu 2010. dobila sam još jednu sestru koju je rođena majka ostavila na gajenje njenom ocu, mom sadašnjem očuhu, odrekla se i više je nije videla. Mama je sada bila Super žena na kvadrat. 2011. donela nam je na svet sestru i sad nas je bilo tri.

Podižući nas, radila je sve vreme kao spremačica naše predškolske ustanove, i dalje je na istom mestu. Tužno mi je kada gledam nekog ko tu radi 14 godina sa višom vaspitačkom školom kao mnogi drugi vaspitači, a na radnom mestu jedne male spremačice, na minimalcu, sa osam sati radnim vremenom. Ponosim se ipak kada šetamo mestom i vidim tu malu decu iz vrtića kada joj trče i pozdravljaju je. Neki su sada već i Osnovna škola i nisu je zaboravilu.

Znam da je vole, iako nije ono što bi trebala biti, jer nju ne možete a da ne volite, jer na njenom ramenu ne možete, a da se ne izjadate i ne isplačete. Sem o nama, ona brine i o prabaki koja ima 84.godine i živi dva mesta od nas udaljena. Njoj i dekama i bakama dugujemo zahvalnost jer su nam pomogli oko kupovine kuće, jer smo bili godinama podstanari. Mama i tata su na minimalcu, školuju nas tri, oblače nas, redovno izmiruje obaveze, vode ponekad na zimovanja i letovanja. Pitate se kako? Pored svojih poslova rade jagodu, poma\u drugima.

Divim im se, jer sada kako sam starija shvatam kolika je njihova žrtva. Ja sam prva godina Medicinske škole, sestra završava osmi razred a najmlađa treći, a od septembra kreće i u Mužičku školu. Svoje uspehe dugujemo njoj. Zajedno smo ih osvojili. Da bi nepravda bila veća, mama je nekada bila Đak generacije, pohvaljena diplomom Karađorđevića. Sem toga ona prelepo piše poeziju. Knjige nije izdala, za to se nema, ali ih sakuplja sa drugih konkursa, takmičenja. I to joj je još veći ponos, jer kada te zapazi stručni žiri mnogih manifestacija, znači da vrediš... A ona vredi. Dar sam nasledila od nje. Pesma 'Moj grad' bila je 2019. prvo mesto na Manifestaciji dana grada Šapca i tu lepu uspomenu delim sa njom.
U stvari uz moju Super mamu sve uspomene su divne, jer ih svojom dobrotom učini takvima. Ona je umetnička duša, piše pozorišne komade, priče, i kad crta, slika, pravi pite, torte i svakakva jela. Jednom rečju svestrana."

Đak generacije radi kao spremačica

I pozvali smo Snežanu, i čuli njenu priču i borbu.
"Kad ostanete sami, bez primanja, sa malim detetom od 2 godine, nalazite se u jako stresnoj situaciji. Teško je bilo u svakom pogledu - i u materijalnom, ali i u psihičkom. Pronašla sam metod, koji mi je pomagao da mi bude lakše. Pisala sam redovno u jednoj crvenoj svesci svoje misli i osećanja i tu beležnicu zovem poetski dnevnik i niko ne sme da je dira", prisetila se Snežana.

Godinu dana posle gubitka supruga, dakle 2008. godine, Snežana se obratila lokalnoj preškolskoj ustanovi:

"U vrtiću nisu tražili vaspitačice i jedino otvoreno mesto je bila pozicija na kojoj radim i dan/danas, već 14 godina. Svake godine u avgustu, kad se objave spiskovi raspodele poslova, ja se ponadam da ću videti i svoje ime i dobiti poziciju za koju sam školovana. Do sada, to se još nije dogodilo, ali ne gubim nadu", kaže nam ona.

Njen život se promenio 2010. godine kad je upoznala Borka, koji je njen sadašnji suprug: "Muž je imao devojčicu iz prvog braka, a zajedničku ćerku smo dobili godinu dana kasnije. Brinemo jedni o drugima - radim sa decom domaći, kuvam, pravim pite, torte. Devojke mi takođe pomažu, a muž mi je velika podrška."

Snezana sa æerkama/Foto: Privatna arhiva

Petočlana porodica živi tako što su oboje na minimalcu, ali nađu način da dodatno rade i tako se snađu:

"Do prošle godine, uzgajali smo jagode i tako pored regularnog osmočasovnog posla smo dodatno zarađivai. Brali smo i maline, a moja baka, o kojoj takođe brinem, nam pruži kad može, a i mi njoj. Na taj način deca, suprug i ja smo odemo na more ili na planinu", objasnila nam je Snežana.

Pored njene porodice, snagu i radost u životu joj donose i deca iz vrtića, koja je sa puno ljubavi pozdrave kad je sretnu:

"Bilo gde kada me vide, dečica iz obdaništa, uvek mi se jave, obraduju se kad me vide. I ja sam puno srećna zbog toga, jer me ne zaborave kad porastu", kroz osmeh nam je rekla ova žena.

I pored svoje borbe za bolje sutra, želi da motiviše decu da uče i da ne odustaju:

"Pronađem vremena da pored svakodnevnih obaveza pišem poeziju, jer bez obzira čime se bavite u životu, bitno je da se borite. Moja porodica i ja ćemo nastaviti da se borimo za bolje sutra, jer nada nikad ne umire", optimistično nam je poručila.

OVDE možete pogledati sve naše superžene.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.